Dolac u proljeće

Obožavam ići na tržnicu, ma gdje se nalazila, to mi je kao neki društveni život! Svaki dan se volim prošetati, najčešće Dolcem, gledati to šarenilo i obilje boja i iz toga crpsti inspiraciju. Kad sam bila mlađa, znala sam na tržnicu ići s popisom i u glavi imati točno određeno jelo, no često puta bi mi se znalo dogoditi da ne bih našla neki sastojak, što bi me uvelike frustriralo. Onda mi je tata rekao da lijepo odem na plac, vidim što ima i prema tome složim ručak. Kako li je samo mudar bio! Danas ga slušam, a to preporučam i vama! Pogotovo u proljeće. Ma vidite vi samo tu divotu!

Na radionicama me često pitaju gdje nabavljam određene sastojke pa sam jutros sa sobom na tržnicu ponijela foto aparat. Prodavači su me malo čudno gledali, a vjerujem da bi me gledali još čudnije da sam im išla objašnjavati zbog čega mi to treba pa sam lijepo preskočila svako opravdavanje. Na Dolcu prvu obiđem donji dio. Uđem u donji dio tržnice i pravac dva štanda. Lijevi je mjesto na kojem uvijek ima sušenih rajčica u rinfuzi, a nama raw foodie-jima (ali i ostalim jedačima) su sušene rajčice iznimno važne. Gospođa je iznimno ljubazna, a ima i prefine izraelske Medjool datulje koje su nažalost basnoslovno skupe pa si tek ponekad priuštim koju gušta radi.

Do njih je Agro-kutić u kojem rade dva vrlo ljubazna gospodina kod kojih kupujem razne sjemenke poput lana i suncokreta, kokosovo brašno, orašaste plodove i slično. Oni imaju i odličan kikiriki, soljeni ili neslani, kako tko voli, od kojeg radim svoj super ukusni maslac od kikirikija. Kupovni mu nije ni sluga: domaći je gust i koncentriran, ma zamiriše čitavu kuhinju! Da ne kažem da vam se i puno više isplati. A poslije ga možete koristiti na milijun načina, iako ga Vjerna ;-) najradije jede žlicom. Naprimjer za Pad Thai, za izradu raznih sirovih energetskih pločica i keksića i slično. Onda odem do kioska zdrave hrane, Terra Vita gdje nabavljam jedan od svojih omiljenih sastojaka: delikatesni kvasac.

Iako tehnički nije sirov, raw foodie-ji ga često koriste jer jelima daju aromu sira ili čak parmezana, oplemenjujući ih. Obična salata od sirovog kupusa posuta s malo delikatesnog kvasca pretvara ga u posebno ukusnu delikatesu. No, delikatesni kvasac je neizostavan sastojak čipsa od kelja, tako da ga je uvijek dobro imati u vašoj kuhinji. K tome je nevjerojatno jeftin pa kad krenete na Dolac, odmah uzmite par komada, nećete zažaliti. Nakon toga skoknem do Leko začina koji su odmah malo na lijevo od Terra Vite.

Nema tih začina u rinfuzi ili bočici koje ljubazne tete tamo ne prodaju. Treba li vam korijander, gorušica, kumin ili štogod, 50 grama košta 5 kuna, a 100 grama 10 kuna. Odlična cijena i kvalitetna usluga, za svaku preporuku! Nakon toga se popnem stepenicama i promotrim što se nudi na otvorenom dijelu Dolca. Petkom i subotom obavezno svratim do Brankice, vrlo simpatične prodavačice koja ima nešpricano povrće iz svog uzgoja, a posebno je volim zbog klica! Svaki put ih ima sve više, veliki paketić je samo 10 kuna, a odnedavno u redovitoj ponudi ima i svježi korijander koji je sjajan ako volite istočnjačka ili azijska jela. Uz to je korijander i jako zdrav: na sebe veže teške metale koji se putem njega u roku tjedan dana izlučuju iz vašeg tijela. Ne može bolje!

Sada kada priroda buja, Brankica na Dolac dolazi i srijedom pa ju svakako potražite i recite da vas Alex šalje: dobit ćete VIP tretman ;-) Inspirirana svom tom šarolikošću ponude, neki dan sam napravila prefinu proljetnu salatu koju sam odlučila podijeliti s vama. Na ovu salatu me inspirirao Jamie Oliver, nešto slično sam prije par godina jela kod njega u Londonu u restoranu Fifteen, samo je Jamie još dodavao pršut. zanimljivo je da je meni u mojoj kombinaciji uopće nije nedostajao. Možda zbog jednog neodoljivog & tajnog sastojka!

Radi se o svježim datuljama za koje ćete ipak morati potegnuti do Importane centra kod Željezničkog kolodvora, gdje se nalazi dućan sa raznim orašastim plodovima i suhim voćem, Pasgrad, koje vlasnik, i sam Iranac, nabavlja iz svoje domovine. Datulje su čista fantazija, sočne i meke, tope se u ustima i pored njih vam uopće ne treba desert. Mene su ovaj put inspirirale na salatu. Dakle, počnimo,....

Proljetna salata by Green Raw Goddess
količina za jednu osobu

po 2-3 šake miješane salate-ja ubacim malo rikule, mizune (to je japanska rikula), radiča, matovilca-štogod nađem na tržnici, ali ako imate samo jednu vrstu salate i to je OK
2-3 svježe datulje, bez koštice, narezane na manje komade
1 naranča, oguljena i narezana na ploške
himalajska sol
maslinovo ulje

Postupak:
Na tanjur rasporedite opranu i osušenu salatu pa na to rasporedite komadiće datulja. Prekrijte ploškama naranče i slobodno prelijte sokom koji se ocijedio dok ste gulili naranču. Malkice posolite. Umjereno poškropite maslinovim uljem. Po želji ukrasite crnim maslinama. Dobar tek!

Ovu salatu možete napraviti iznimno brzo, a iznenadit ćete se koliko je ukusna. Zbog naranče-ja sam ovaj put stavila crvenu-bila je malo gorkasta, no to se sjajno nadopunjavalo sa slatkoćom datulje tako da je rezultat bio sjajan. Evo prilike da finom salatom dočekate proljeće! U slast!

Članak na portalu Zdrava krava

Dragi moji, evo izašao je još jedan članak o radionicama i meni na Zdravoj kravi, prilažem ulomak + link

http://www.zdravakrava.hr/clanak/2637/eksplozija-okusa-uz-sirove-specijalitete

 

Sirova hrana je svima dostupna i ukusna, a iznenadit će te intenzivnim okusima

Sirova hrana u posljednje vrijeme izaziva sve veći interes javnosti, a iako možda djeluje neukusno, pripremljena na pravi način može biti jako fina. Posjetili smo radionicu sirove hrane Aleksandre Žarak i saznali kako se pripremaju sirovi specijaliteti te koje dobrobiti ovako pripremljena hrana donosi organizmu. Uz naše savjete nauči kako pripremiti Talijansku salatu!

Aleksandra Žarak bivša je novinarka sa nizom hobija i područja interesa, a za sebe kaže kako najviše voli gastronomiju. Već se neko vrijeme hrani sirovom hranom te se kontinuirano educira o ovom načinu prehrane. Svoju strast odlučila je pretvoriti u radionice putem kojih prenosi znanje o prednostima sirovih namirnica te polaznike uči kako pripremiti ukusna sirova jela.

Inspiracija u sezonskim okusima

Iako nikada u životu nije bila vegetarijanka, Aleksandra je stjecajem okolnosti naišla na knjigu "Zeleno za zdravlje" u kojoj je pronašla rješenje za problem loše probave.

'Nakon duljeg vremena na zelenim sokovima, koji su mene i mamu u potpunosti izliječili od spomenutog problema, a čitajući literaturu odlučila sam probati sirovu hranu. Dala sam si tri dana, no već nakon prvog dana bila sam oduševljena intenzitetom i eksplozijom okusa. Nakon toga sam opet kušala jesti i ribu i meso, ali mi više nisu tako ukusni', govori Aleksandra kojoj je sirova hrana pojednostavila život te popravila imunitet.

Ostatak texta plus recept pronađite na stranicama Zdrave krave

http://www.zdravakrava.hr/clanak/2637/eksplozija-okusa-uz-sirove-specijalitete

 

Tanja u mojoj kuhinji-tako reći

S velikim veseljem donosim dio članka kojeg je moja draga prijateljica Tanja napisala inspirirana nekim mojim sirovojelskim receptima. Bacite oko na njenu stranicu, Tanja nudi ayurvedske konzultacije, priprema specijalizirane čajne mješavine,...ma vrlo zanimnljiva stranica u svakom slučaju!

lightofayurveda :: Ayurvedom do Zdravlja

Following Healing Call of Nature :: Hrana kao lijek. Biljke umjesto antibiotika. Zdravlje iz Prirode.

• O Tanji
• Ayurveda
• Konzultacije
• Kontakt
• Ljekovito bilje
• Iskustva klijenata
• Linkovi – Moje preporuke

Za prste polizati ~ Energetski prutići od đumbira

12 Ožu 2012 1 Komentar

od lightofayurvedau ReceptiOznake:ayurveda, bilja, california college of ayurveda, coach alex

Dobre ideje za domaći, prirodni “snack”. Neka se nađe pri ruci na poslu, ako vam padne energija ili vas nespremne, naglo uhvati glad. Za sportaše, idealno za gricnuti prije, poslije ili tijekom treninga. Naprave se lako, a mogu li biti bolji nego domaći? Probajte napraviti kod kuće; treba samo malo vremena, dobre volje i gotovo je za čas. Zašto kupovati u dućanima, kad je lako napraviti doma? Tako barem 100% znate što jedete!

Predlažem da sastojke u prutićima prilagodite namirnicama koje odgovaraju vašim došama.

dalje pogledajte na http://lightofayurveda.wordpress.com/

Chia-moja omiljena superhrana

Jeste li je već primjetili u dućanima zdrave hrane? Svi pričaju o njoj, a vi ne znate što biste s njom i kako da je konzumirate? Govorim o sjemenkama chia-je. Chia sama po sebi je neutralnog okusa, dok njena zrnca izgledaju kao malo veća zrnca maka. Nemojte chiu ni slučajno kušati samu, natopljenu u vodi, bit će bljutava i ljigava i  nimalo vam se neće svidjeti, što je umalo bio moj slučaj. Bila bi to šteta!

Ali, onda sam joj dala drugu šansu i nisam zažalila, pogotovo kad sam malo bolje proučila što sve chia čini za nas i naše tijelo. Sjemenke chie fantastične su iz niza razloga,  a jedan od njih je što poboljšavaju apsorpciju hranjivih tvari u crijevima te vam daju osjećaj sitosti, ujedno vam regulirajući probavu. Dakle, ukusne su, popunit će vas, a od njih se nećete udebljati! Ne mogu zamisliti bolji obrok za početak ili kraj dana, pogotovo kad ih obogatite dodacima poput voća ili kakaa. Princip je jednostavan, ostalo su nijanse! Evo na primjer dvije verzije koje sam radila prošli tjedan: lijeva je s voćem i mlijekom od konplje, a desna je čokoladni chia puding s mlijekom od badema.

Moje oduševljenje sjemenkama chie polazi od toga da je to prava superhrana: sjemenke chie pune su kalcija, proteina, vlakana, esencijalnih masnih kiselina, fosfora, magnezija, kalija, vitamina B, željeza, cinka i bakra. Chia ima 6 puta više kalcija, 11 puta više fosfora i 4,6 puta više kalija nego 100 grama špinata, dok je gotovo dvostruko superiorna (1,8) postotku željeza u leći. Ima 2,4 puta više željeza negoli u svinjskoj jetri, ako vam je to uopće referenca ;-) Te male, neugledna sjemenke su zapravo prepune dobrobiti! Važno je da prije konzumacije sjemenke prvo prelijete tekućinom i lagano ih promiješate. Potom je ostavite na miru, ali svakih dvadesetak minuta opet iznova promiješate. I tako dvaput. Nije teško, zar ne?

l

Idemo dalje, chia je osim toga odlična za regeneraciju mišića kod sportaša, ima nizak glikemijski indeks, hidrira tijelo- sjemenke chie čuvene su po tome što na sebe vežu vodu tako da se u desetak minuta njihov volumen udvostruči, a nastavit će rasti i u vašem hladnjaku! Tijekom tog procesa, sjemenke chije će se želatinizirati i nabubriti i postati nalik pudingu od tapioke. Cool, zar ne?

Dakle, što vam je činiti s chiom, tom čudesnom sjemenkom koja u vodi ili bilo kojoj tekućini (ideje: sok, mlijeko od koštunjičavog voća, posebno mlijeko od konopljinih sjemenki koje je prepuno aminokiselina i proteina, ma može čak i zgnječena banana) raste do neslućenih proporcija? Uzmete par žlica chije-ovisno što ćete joj dodati, trebat će vam otprilike 2-4 žlice po osobi i prelijete je s duplom količinom vode ili tekućine po odabiru. Promiješate. Malo je zasladite vašim omiljenim sladilom, a to može biti javorov sirup, stevija, med ili što god koristite te potom dodajte-ako želite- začine poput cimeta, kokosovog brašna, sirovog kakaa i, svakako, vaniliju. Opet promiješajte i ostavite barem pola sata-sat da se zgusne.

To je osnovni recept za puding od chije, ali vi ga možete varirati dodajući mu naprimjer zgnječenu bananu, bobičasto voće, sjeckano voće-uvijek je najbolje sezonsko, koje vam je pri ruci. Samo nemojte pretjerati pa unutra dodati previše različitih stvari odjednom. Počnite s manje, provjerite sviđa li vam se okus pa uvijek naknadno možete dodati još ;-) Potom vaš puding ili slasno pojedite ili ga stavite u hladnjak, gdje ga možete držati čak dva dana.

Dakle, evo napokon i recepta:

ČOKO CHIA PUDING

2 žlice sjemenki chije

1/2 šalice mlijeka od orašastih plodova (naprimjer badem) ili mlijeka od sjemenki (naprimjer suncokret ili konoplja)

2 žlice agavinog sirupa ili stevije ili sladila koje inače koristite

1 žlica sirovog kakaa u prahu

1 žlica rogača u prahu

1/2 žličice ekstrakta vanilije ili na vrh noža vanilije u prahu

2-3 suhe smokve, sjeckane

Pomiješajte chiju, mlijeko, agavu, kakao i vaniliju u zdjelici te ostavite da miruje 20 minuta. Ponovno promiješajte pa pustite još 20 minuta. Tada u smjesu umiješajte sjeckane suhe smokve. Nakon toga ili navalite na čoko-chija puding ili ga pospremite u hladnjak gdje će se smjesa nastaviti zgušnjavati još 4 do 6 sati. Također, puding možete staviti u zamrzivač na koji sat pa će se pretvoriti gotovo u sladoled.

Eto, preporučam da odmah nabavite sjemenke chije i počnete eksperimentirati s njom. Možda će vam njen okus u prvu ruku biti čudan, no kad vam se svidi, samo nebo bit će granica vašoj maštovitosti. Javite kako vam je uspio prvi pokus i jeste li već smislili neku svoju verziju! Čekam vas.

Dehidrator: nužan ili ne?

Često me pitaju kako je moguće ostati raw, zar  ti ne dojadi pasti zeleniš po cijele dane. Uvijek se slatko nasmijem na tu primjerdbu i sjetim se da sam i ja bila puna predrasuda kada sam prvi put čula za sirovu hranu. Mislila sam da su ljudi koji jedu samo sirovo u najmanju ruku malo čudni i da po cijele dane žvaču salatu i zeleniš te ispijaju zelene smoothije. E, kako li sam bila u krivu! Par godina kasnije, nakon nekoliko mjeseci na sirovoj prehrani, zaključila sam da je vrijeme da nabavim svoj prvi dehidrator, to jest stroj koji dehidrira ili izvlači vlagu iz hrane, no točnije bi bilo reći da namirnicama još više ističe njihove prirodne okuse. Evo, upravo sam u svoj dehidrator, moj najmiliji Excalibur, maloprije stavila sušiti sirovi kruh. Baza je, vjerovali ili ne, luk oliti kapula, u velikim količinama, kojem se-ugrubo rečeno, dodaju suncokretove i lanene sjemenke.

Ako se pitate što će mi, kruh mi treba da napravim sendviče, sirove dakako jer preko vikenda idemo na put pa da nam se nađe tijekom vožnje. Inače rijetko koristim dehidrator za pripremu sendviča ili krekera budući da ih ni prije nisam puno jela. Ipak, moram reći da sam s nabavkom dehidratora otkrila čitav novi svijet sirovih jela i okusa. Ne kažem da vam je dehidrator nužan u početku, no svakako će obogatiti vašu prehranu. Ako ste se, pak, ozbiljno odlučili za sirovojelstvo, mislim da bi vam dehidrator u najmanju ruku jako dobro došao. Krenimo od početka, ja jednom tjednom sušim svoje orašaste plodove u dehidratoru. Prvo ih preko noči namočim u vodi s malo soli tako da im probudim enzime i  oživim ih (budimo realni, tko zna koliko dugo čuče u skladištu i po kojim uvjetima) pa ih ocijedim i stavim sušiti u dehidrator, ponekad i puna 24 sata. Orasi, bademi ili lješnjaci nakon tretmana u dehidratoru postanu hrskavi, svježi, ma milina ih je grickati! Moram reći da im je i okus ponešto drukčiji, puniji. Ne fantaziram, tko je probao, zna. To savjetujem i skepticima i nevjernim Tomama. Prvo probajte "oživljene arašide" pa tek onda sudite.

No, dehidrator mi služi i za pripremu ozbiljnijih jela. Neki dan sam u Excaliburu radila popečke ili burgere od gljiva. Ispali su odlično. Vrlo lako ih mogu zamisliti na listovima salate ili kelja, prekrivene ploškama rajčica ili možda s nekim preljevom od rajčica ili tahinija, no meni su se sjajno slagali s guacamoleom. Guacamole je klasik meksičke kuhinje: ljuti, spicy prilog od avokada i čilija, ali je zapravo odlično što taj klasik ne treba mijenjati jer je u potpunosti raw.   

A tek sirovi čips od kelja, koji je postao ogroman hit na mojim radionicama, kao i kod curki s kojima idem kod Vjerne na Hot yogu.  Obični, s ružmarinom i tahinijem ili malo ljući, s cayene paprikom-cure se uglavnom se ne mogu odlučiti koji im se više sviđa pa hoće oba. Bez dehidratora čips od kelja je gotovo pa nemoguća misija. Mislim, nije da se ne može napraviti u pećnici, ali nemoguće je postići tu hrskavost. No, moram priznati da moj Excalibur, čije ime zvuči kao da se radi o vitezu okruglog stola ipak ima jednju manu: malo je bučan pa ga držim na tavanu. Neke stvari treba sušiti preko noći pa da mi ne dosađuje  svojim brundanjem ;-) Inače je lijep, čak je i elegantan, ne zauzima puno prostora, a stavila sam ga i na tron, kako mu i dolikuje.

OK, to na slici nije tron nego stolica jer mi je tako lakše stavljati stvari u dehidrator, nego da stoji na podu. Dakle, osim orašastih plodova, čipsa i kruha, u dehidratoru volim sušiti jabuke i kruške. E pa dehidrirane kruške su otkriće, poput najfinijih su žele bombona, mljac! Fine su i sušene banane, a jedva čekam ljeto da isprobam sušiti marelice, šljive, smokve, ma čak i rajčice. Pa onda quiche od povrća ili nešto što li ga dođe poput pommes fritesa od tikvica, za koje treba malo više vremena, ali vrijedi truda. Senzacionalno! Odličan prilog bilo kojem sirovom jelu. U dehidratoru se često nađu i ove slasne hrpice, a to su čoko-kokos makroni iliti po naški puslice od čokolade i kokosa koji su, vjerujte mi na riječ, čak i bolje od originala. Toliko su ukusne da ću si ovih dana dati truda i smisliti verziju samo s kokosom. Kokos puslice, yummy!

Ma dehidrator je sjajna stvar! E, sad će se naći oni koji će reći ma koliko to onda ranije trebaš početi spremati hranu kad se suši po 24 sata. Neću lagati, neke stvari se stvarno jako dugo suše u Excaliburu, no što se to mene tiče: jednom kad ih ubacite u mašinu i namjestite tajmer, uopće se više ne trebate brinuti, barem ste sigurni da ništa neće zagorjeti ;-) Eventualno ponekad odem provjeriti ili preokrenuti to što se unutra suši i to je cijeli napor. A kad je gotovo, gotov je. Dakle, napor je minimalan, a čišćenje još manje. Zapravo, za pripremu sirovojelskog ručka vam treba manje vremena nego za klasični ručak, pitanje je samo dobre organizacije vremena. A meni je pritom dehidrator od svake pomoći i stoga što se mene tiče, toplo vam ga prporučujem ako ste ozbiljno ušli u sirovu priču.

Para, para, paradise,..........Raj na zemlji

Proživjela sam čaroliju! Šesnaest punih dana na, za mene, gotovo posve novom kontinentu, u Africi, točnije u Namibiji. jer, Maroko, Egipat i Tunis nemaju blage veze s onom pravom, crnom Afrikom. Svijet kakav mi u Evropi ne poznajemo! Potpuni mir, suživot s prirodom i često divljim životinjama koje, ako vi ne dirate njih, niti one ni diraju vas. A iznad svega, sigurnost-to mi je bio jedan od faktora kada sam birala našu prvu afričku destinaciju: nisam se htjela naguravati s gomilom drugih turista i htjela sam-budući da veliki dio godine vodim strance po Evropi-biti u malom, odabranom društvu, ali slobodna i nesputana u istraživanju lokalnih ljepota. Dragi i ja iznajmili smo auto i krenuli obilaziti nacionalne parkove,......odličan izbor jer smo mogli stati gdje smo htjeli i slikati, fotkati k'o ludi!

Nasreću, poslušali smo mudri savjet i iznajmili terenac. Većina cesta kojima smo vozili je šljunčana, autoputom (ako se tako može zvati, no nije toliko loš, samo morate paziti na rupe, ha, ha) smo vozili samo jedan dan, počinjala je sezona kiša pa bi nam neki dijelovi divljine ipak ostali nedostupni s normalnim vozilom. A i kada su divlje životinje u blizini, ipak se osjećaš nekako zaštićeniji u robusnijem autu, zar ne? Motiva za fotografiranje bilo je napretek. Bilo kuda, životinje svuda! Evo mojih favorita, preslatke su, a u Namibiji sam saznala da su žirafe jedina životinja koja ne ispušta ni glasa.

Afrikanci obožavaju meso. Bilo piletinu, janjetinu, T bone steak ili brojne ribe kojih ima u izobilju u Atlantskom oceanu i moram reći da su jako maštoviti u pripremi hrane. No također su poznati po svojoj divljači. Ipak, moram ih pohvaliti da su vrlo fleksibilni tako da se i za raw foodie-je lako nađe nešto: razne salate, kao i maštovito pripremljeno povrće, pogotovo bundeva i slatki krumpir na sto načina, doduše rijetko u sirovom obliku, ali kada čovjek putuje, mora biti spreman na kompromise. Bila sam najsretnija kad sam ugledala ovu šarenu tetu koja je prodavala sočni i mirisni mango. Mljac!

Životinje su priča za sebe. U nacionalnom parku Etosha morate potpisati dokument da nećete izlaziti iz auta jer vam je inače život u opasnosti. Doduše, to su pravilo uveli zbog naivaca koji su odlučili leći u vreću i spavati pod vedrim nebom, no onda ih je tijekom noći posjetio lav i smazao i njih i vreću. U drugim nacionalnim parkovima u kojima smo bili, Namib Naukluft parku i Damaralandu je OK šetati sam, čak smo spavali u jednom lodgeu koji je imao kupaonicu na otvorenom tj pod vedrim nebom-uz malecnu ceradu koja je štitila od sunca. Što je u prijevodu značilo da smo po noći na WC išli opskrbljeni svjetiljkom, za svaki slučaj! Prve večeri nas je bilo malo trta, no druge smo već uživali. Sjediš na školjci a iznad tebe nebo prpuno blistavih zvijezda koje se fantastično jasno vide jer nigdje nema smoga!

Oryx ili neka vrsta antilope je nacionalni simol Namibije. Stvarno su prekrasni i imali smo sreće jer smo ih vidjeli zbilja puno, a nisu ni bili strašljivi. Ovi su nam, čini mi se, čak i pozirali. Manekeni!

Ma teško je svu tu ljepotu sažeti u riječi, ali ta afrička svitanja i zalasci sunca, to doista nisam nigdje drugdje doživjela. U Angkor Watu ili Indiji smo se morali naguravati s hordama turista da bismo gledali zalazak sunca, no u Namibiji smo ga imali samo za sebe jer je srećom ova destinacija još uvijek prilično "neprovaljena". I neka tako ostane što dulje.

Do Afrike sam bila zaljubljena u Aziju, no sada znam da je Afrika neusporediva s bilo čim. Azija je super za shopping, masaže i finu začinjenu hranu, no prepuna je ljudi i turista, komercijalna je i puna smoga. Afrika je još uvijek uvelike divlja i nepatvorena, ljudi su iskreni, poenkad možda malo grubi, ali barem nisu licemjerni i vesele se malim stvarima. Ovaj klinac je bio presretan kad smo mu dali par komada voća, mislim da ga ni game boy ne bi toliko oduševio. Zbilja nam je bilo prekrasno i mislim da ćemo uskoro opet početi planirati povratak u Afriku.