petak, 27. srpnja 2012.

On the road & raw-može se, itekako može!!!

Polovicu godine nisam kod kuće. Živim iz kofera, putujem Europom i pokazujem Europu onakvom kako je vidimo mi  Europljani raznim strancima: Australcima, Novozelanđanima, Nepalcima, Indijcima, Filipincima, Amerikancima, Kanađanima te raznoraznim drugim narodima i narodnostima
;-) Ponekad je naporno, a ponekad mi je odlično, kao da sam i sama na odmoru! No, pitate se kako se to uklapa u moj raw foodie lifestyle? Puno lakše nego što biste očekivali! Zahvaljujući mom najboljem prijatelju na putu, Magic Bullet-u (ne, nije ono na što ste prvo pomislili, sram vas bilo!) to jest mini-blenderu svake večeri čim stignem u sobu napravim si green smoothie.


Zašto zelenu čarobnicu radim navečer a pijem ujutro? Jer mali monstrum buči i to buči toliko da sam nakon dugo eksperimentiranja, umatanja u ručnike i slično došla do najboljeg rješenja. Jednostavno ga "prigušim" s dva jastuka i nema zime. Bolje da sokić odstoji preko noći nego da probudim cijeli hotel u 6 ujutro!

Ostatak dana i nije neki problem. Što se tiče ekologije i zdravog življenja, Europa se budi i sve je više smoothie barova u kojima ne nude samo slasne smoothije, nego i svježe cijeđeni sok od pšenice ili čak zelene čarobnice! Jeeee! Našla sam ih u Švicarskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Austriji, ma sigurno ih ima svugdje ali ih još nisam locirala. Evo jednoga u Barceloni.


Ili drugoga u Parizu, koji je zapravo dućan superhrane i mali restorančić gdje na licu mjesta možete probati moćne smoothie-je, kavijar od acaia, pravi napitak od sirovog kakaa i slično. Sjajno mjesto, uvijek nađem nešto novo i zanimljivo, a k tome su i jako ljubazni.



A kad dođe vrijeme ručka, moja prva štacija su nezaobilazni japanski ili koreanski restorani. Tamo uvijek nađem nešto za sebe. Naprimjer, ne preskačem čuveni kimchi iliti fermentirani kineski kupus koji ima mnogobrojna "magična" zdravstvena svojstva: prepun je vitamina A, B i C, a za njegova dobra svojstva još su važnije zdrave bakterije lactobacilli (inače ih ima u jogurtu) koje pomažu probavljanje hrane, ali i spriječavaju gljivične infekcije te čak mogu spriječiti rast stanica raka. Fermentirana hrana kao takva je strašno zdrava za nas, a još je bolja kad je ljuta jer ubrzava metabolizam. Koreanci kimchi jedu svaki dan i to po nekoliko puta. Sastojci su jednostavni: kineski kupus, sol, ocat, češnjak, začini te čilija koliko možete podnijeti. Pravo osvježenje!
   

Za glavno jelo uvijek pronađem neku salatu. Ova je bila posebno slasna, od špinata, mrkve, crvene paprike, sojinih klica, mladog graška šećerca s pikantnim wasabi dressingom. Obožavam japansko-korejski lanac restorana "Moshi Moshi" koji sam otkrila u Heidelbergu, a potom sam mu se razveselila i na frankfurtskom aerodromu.


Ima gradova u kojima jednostavno volim oblilaziti tržnice. U biti, nema grada u kojem se barem malo ne navirim na tržnicu, ma kakva ona bila. U Venciji sam malo zakasnila, taman su se pakirali, a i i cijene su im bile-za moj pojam-pretjerane, no to je grad koji ionako živi samo od turista. U samoj Veneciji naime živi samo 65 tisuća ljudi, ostali su u industrijskom predgrađu Mestre ili Marghera te okolici. No, kad zapeče sunce ništa nije slađe od komada fino ohlađenog grožđa ili kakvog slatkog, sezonskog voća. Idealan snack usred dana.
                                            
No, tržnica "La Boqueria" u Barceloni je uvijek živa, ostaje otvorena do 9-10 navečer i uvijek je puna ljudi od kojih neki uopće ništa ne kupuju nego nisu mogli odoljeti prekrasno, šaroliko složenim štandovima.

Ima tu svega, od raznog voća, poput meni omiljene španjolske slatke, zelene dinje. Jednom kada je probate, više ništa neće biti isto! Doista je fantastična. Ili možda manga, kila za samo 2 Eura-to je nama u Hrvatskoj science fiction!


Ili svakojakih orašastih plodova i sušenih bobica. Posebno ukusne su pasas de Malga ili grožđice iz Malage, s juga Španjolske. Od njih se radi fino slatko vino koje od milja zovu Malaga, a gustu je i slatko poput našeg prošeka.


Sve je puno i raznovrsnih sokića od svježeg voća koje se hlade na ledu i mame prolaznike. Turisti ih  mlate kao sumanuti. A kako i ne bi, kad koštaju samo 2 eura. Kombinacije su razne, a ako ne nađete neku koja bi vas zadovoljila, rado će smućkati neku samo za vas. 


U Barceloni, na samo par koraka od Ramble ili žile kucavice grada to jest najbučnije i najživlje ulice na kojoj se sve zbiva našla sam simpatičan veganski restoran dražesnog izgleda. Svaki dan imaju po dva različita menija, ali i nekoliko salata te sve moguće smoothie-je. Raj za raw foodie-je.


Ja sam se odlučila za salatu kuće, pomalo mediteranskog štiha s maslinama i avokadom, rajčicama, klicama, paprikom te crvenom salatom. Mljac!


A ako ogladnim u hotelskoj sobi, i za to imam rješenje. Zamiješam si puding od chie, nekad čokoladni (sa sirovim kakaom, dakako), nekad voćni. Gotov je za tren oka, a prava je delikatesa. Ok, sa sobom uvijek imam i sušene datulje te suhe smokve kao i razno voće, neka se nađe, a u hotelima i restoranima su jako susretljivi: zamolim ih da mi naprave veliku salatu i šefu kuhinje to nikada nije teško.

Bilo bi šteta ne putovati i propustiti ovu ljepotu, zar ne? Pogledajte samo ovaj zalazak sunca u Carcassonu, preslatkom sredovjekovnom gradiću u Francuskoj, nedaleko od granice sa Španjolskom, u kojem vrijeme kao da je stalo. Sve se može kad se hoće, trebate se samo malo organizirati!

                                                                      Sretan vam put!