Keksi od kikirikija

Dragi moji, nisam dugo postala, neću lagati. Sram me bilo! Ali, nekako život nosi svoje, obaveze, putovanja, a i sami ste mi rekli da vam je puno draže i jednostavnije pratiti me putem Facebooka. Tamo, molim lijepo, nisam podbacila! Ali ipak, blog je blog, a imam puno noviteta za koje će mi trebati sve moguće platforme, he, he, kako li to zvuči! Uskoro kreće nova radionica i to kompletni ručak-jer ste vi to tražili, točnije u četvrtak 21. veljače u 11 sati te u subotu 23. veljače u 16 sati za sve vas zaposlene koje ne stignete preko tjedna. No, dosta čavrljanja, da se malo iskupim za dugo odsustvo, pripremila sam vam jedan neizmjerno jednostavan, a ukusan recept. Keksiće od kikirikija i banane. Bez šećera, glutena ili žitarica, ma gdje će bolje?!

OK, možda na slici ne izgledaju privlačno, ali puno su bolji kad ih probate. Morat ćete mi vjerovati na riječ ;-) Zapravo, toliko su dobri da je moj dragi, nakon što je kušao ekperimentalna tri komada tražio još. Pa sam se bacila na posao i napravila mu pladanj. Dobro je što su ovi keksići, čim izađu iz dehidratora poput karamela. Uopće ne znam kako je moguće da kombinacija maslaca od kikirikija i banane da taj okus, no morate probati da biste vjerovali. Evo što vam treba.

KEKSIĆI OD BANANE I KIKIRIKIJA

1 šalica maslaca od kikirikija
1/3 do 1/2 šalice banane, smrvljene
prstohvat himalajske soli
cimet u prahu
srž vanilije

Ako nemate kikiriki maslac, napravite svoj. Ma u svakom slučaju vam je zdravije da napravite svoj, a da ne kažem i puno jeftinije jer kilogram kikirikija košta 40 kuna, a vama treba samo šalica. Ako cijena nije u pitanju, samo pročitajte koji se sve sastojci nalaze u teglici kikiriki maslaca, osim kikirikija. Ja uzmem kikiriki, ubacim u multipraktik i meljem li meljem dok se ne pretvori u pastu. Jednostavno!

Maslac od kikirikija izmejerite u zdjelu. Možda je za pravi put dovoljno da krenete samo s pola šalice.  Potom ogulite bananu i dio zgnječite, rukom ili blenderom.

Ako ih zgnječite blenderom, neće biti nimalo grudica, no za malu količinu o kojoj se ovdje radi, to ionako nije presudno. Pa što da se u keksićima našu i komadići banane, to ne bi značilo smak svijeta. Ja ionako volim osjetiti različitu teksturu hrane, a vi?

Onda ubacite zgnječenu bananu na kikiriki maslac, radije manje u početku nego više. Uvijek lako možete dodati još. Dodajte sol i cimet i krenite miješati. Upozoravam vas, neće biti lako, pogotovo ako sami napravite kikiriki maslac jer je uglavnom uvijek jako gust, ali neka vas to ne smeta.  

 

Smjesa će biti prilično viskozna. E sada je glavni trik, dodati još banane ili ne. Jer ako dodate previše, ni to neće biti dobro, keksići se neće držati na okupu. Procijenite otprilike. Ovo je osnovni recept. Sa žlicom oblikujte kekiće i složite ih na foliju dehidratora te sušite barem 3-4 sata, sve dok ih s lakoćom ne uspijete odljepiti s podloge.

 

 

Ja sam u drugu verziju dodala cacao nibs, jednom prilikom sam stavila grožđice, no zaključila sam da su i obični, vulgaris jako ukusni. Ponekad je manje više.

 

 Eto, uživajte mi uz keksiće i topli čaj ili štogod vam je potrebno da zaboravite na snijeg i zimu.

 

Dobro jutro, Hrvatska 6. kolovoz 2012.

On the road & raw-može se, itekako može!!!

Polovicu godine nisam kod kuće. Živim iz kofera, putujem Europom i pokazujem Europu onakvom kako je vidimo mi  Europljani raznim strancima: Australcima, Novozelanđanima, Nepalcima, Indijcima, Filipincima, Amerikancima, Kanađanima te raznoraznim drugim narodima i narodnostima

;-) Ponekad je naporno, a ponekad mi je odlično, kao da sam i sama na odmoru! No, pitate se kako se to uklapa u moj raw foodie lifestyle? Puno lakše nego što biste očekivali! Zahvaljujući mom najboljem prijatelju na putu, Magic Bullet-u (ne, nije ono na što ste prvo pomislili, sram vas bilo!) to jest mini-blenderu svake večeri čim stignem u sobu napravim si green smoothie.

Zašto zelenu čarobnicu radim navečer a pijem ujutro? Jer mali monstrum buči i to buči toliko da sam nakon dugo eksperimentiranja, umatanja u ručnike i slično došla do najboljeg rješenja. Jednostavno ga "prigušim" s dva jastuka i nema zime. Bolje da sokić odstoji preko noći nego da probudim cijeli hotel u 6 ujutro!

Ostatak dana i nije neki problem. Što se tiče ekologije i zdravog življenja, Europa se budi i sve je više smoothie barova u kojima ne nude samo slasne smoothije, nego i svježe cijeđeni sok od pšenice ili čak zelene čarobnice! Jeeee! Našla sam ih u Švicarskoj, Španjolskoj, Nizozemskoj, Austriji, ma sigurno ih ima svugdje ali ih još nisam locirala. Evo jednoga u Barceloni.

Ili drugoga u Parizu, koji je zapravo dućan superhrane i mali restorančić gdje na licu mjesta možete probati moćne smoothie-je, kavijar od acaia, pravi napitak od sirovog kakaa i slično. Sjajno mjesto, uvijek nađem nešto novo i zanimljivo, a k tome su i jako ljubazni.

A kad dođe vrijeme ručka, moja prva štacija su nezaobilazni japanski ili koreanski restorani. Tamo uvijek nađem nešto za sebe. Naprimjer, ne preskačem čuveni kimchi iliti fermentirani kineski kupus koji ima mnogobrojna "magična" zdravstvena svojstva: prepun je vitamina A, B i C, a za njegova dobra svojstva još su važnije zdrave bakterije lactobacilli (inače ih ima u jogurtu) koje pomažu probavljanje hrane, ali i spriječavaju gljivične infekcije te čak mogu spriječiti rast stanica raka. Fermentirana hrana kao takva je strašno zdrava za nas, a još je bolja kad je ljuta jer ubrzava metabolizam. Koreanci kimchi jedu svaki dan i to po nekoliko puta. Sastojci su jednostavni: kineski kupus, sol, ocat, češnjak, začini te čilija koliko možete podnijeti. Pravo osvježenje!

   

Za glavno jelo uvijek pronađem neku salatu. Ova je bila posebno slasna, od špinata, mrkve, crvene paprike, sojinih klica, mladog graška šećerca s pikantnim wasabi dressingom. Obožavam japansko-korejski lanac restorana "Moshi Moshi" koji sam otkrila u Heidelbergu, a potom sam mu se razveselila i na frankfurtskom aerodromu.

Ima gradova u kojima jednostavno volim oblilaziti tržnice. U biti, nema grada u kojem se barem malo ne navirim na tržnicu, ma kakva ona bila. U Venciji sam malo zakasnila, taman su se pakirali, a i i cijene su im bile-za moj pojam-pretjerane, no to je grad koji ionako živi samo od turista. U samoj Veneciji naime živi samo 65 tisuća ljudi, ostali su u industrijskom predgrađu Mestre ili Marghera te okolici. No, kad zapeče sunce ništa nije slađe od komada fino ohlađenog grožđa ili kakvog slatkog, sezonskog voća. Idealan snack usred dana.

                                            

No, tržnica "La Boqueria" u Barceloni je uvijek živa, ostaje otvorena do 9-10 navečer i uvijek je puna ljudi od kojih neki uopće ništa ne kupuju nego nisu mogli odoljeti prekrasno, šaroliko složenim štandovima.

Ima tu svega, od raznog voća, poput meni omiljene španjolske slatke, zelene dinje. Jednom kada je probate, više ništa neće biti isto! Doista je fantastična. Ili možda manga, kila za samo 2 Eura-to je nama u Hrvatskoj science fiction!

Ili svakojakih orašastih plodova i sušenih bobica. Posebno ukusne su pasas de Malga ili grožđice iz Malage, s juga Španjolske. Od njih se radi fino slatko vino koje od milja zovu Malaga, a gustu je i slatko poput našeg prošeka.

Sve je puno i raznovrsnih sokića od svježeg voća koje se hlade na ledu i mame prolaznike. Turisti ih  mlate kao sumanuti. A kako i ne bi, kad koštaju samo 2 eura. Kombinacije su razne, a ako ne nađete neku koja bi vas zadovoljila, rado će smućkati neku samo za vas. 

U Barceloni, na samo par koraka od Ramble ili žile kucavice grada to jest najbučnije i najživlje ulice na kojoj se sve zbiva našla sam simpatičan veganski restoran dražesnog izgleda. Svaki dan imaju po dva različita menija, ali i nekoliko salata te sve moguće smoothie-je. Raj za raw foodie-je.

Ja sam se odlučila za salatu kuće, pomalo mediteranskog štiha s maslinama i avokadom, rajčicama, klicama, paprikom te crvenom salatom. Mljac!

A ako ogladnim u hotelskoj sobi, i za to imam rješenje. Zamiješam si puding od chie, nekad čokoladni (sa sirovim kakaom, dakako), nekad voćni. Gotov je za tren oka, a prava je delikatesa. Ok, sa sobom uvijek imam i sušene datulje te suhe smokve kao i razno voće, neka se nađe, a u hotelima i restoranima su jako susretljivi: zamolim ih da mi naprave veliku salatu i šefu kuhinje to nikada nije teško.

Bilo bi šteta ne putovati i propustiti ovu ljepotu, zar ne? Pogledajte samo ovaj zalazak sunca u Carcassonu, preslatkom sredovjekovnom gradiću u Francuskoj, nedaleko od granice sa Španjolskom, u kojem vrijeme kao da je stalo. Sve se može kad se hoće, trebate se samo malo organizirati!

                                                                      Sretan vam put!

Kravlji sir-namazi, sirovi, dakako

Nikad nisam bila velika ljubiteljica kravljeg sira, osim u štruklima. Ako se netko dosjeti kako da napravim sirove štrukle, neka mi se hitno javi! Dajem kraljevtsvo (i konja) za taj recept, ha, ha! Gorgonzola i pljesnjiivi sirevi su druga priča, e njih sam voljela jesti, posebice u Francuskoj, no otkad jedem sirovo, nekako su mi gumasti ;-) i puni soli. Međutim, neki dan sam krenula raditi preljev za salatu, ali dok sam provjeravala koliko vode da dodam kako bih pogodila pravu konzistenciju, sa zapanjenošću sam utvrdila da je okus mog namaza pljunuti kravlji sir. Fantastično otkriće! Rekoh, onda bolje da pokušam vidjeti kako li sve mogu iskoristiti taj sir. Imala sam krastavce koje sam odlučila upotrijebiti kao košarice u koje ću smjestiti namaz.

Tko kaže da su sirovojelci ograničeni i da po cijele dane samo žvaču listove salate? Pokažite svima da su u krivu i da naša mašta može svašta. Ogulite krastavac, narežete ga na deeeeebele ploške i djelomično izdubite-onaj dio s košticama. Za to vam može poslužiti žličica. Et voila, košarica je spremna. Punjenja mogu biti razna, tko kaže da unutra morate staviti baš moju varijantu kravljeg sira? Kad probate ovakav kanape, shvatit ćete da je varijanta s kruhom dosadna i ograničena jer krastavac daje svježinu čitavoj kombinaciji, a bez da prevladava okusom.

Osim varijante s krastavcem, bilo koji sirovi namaz možete poslužiti i na sirovim krekerima ili sirovom kruhu ili ga pak malo razrijediti s vodom te pomiješati s tanko narezanim ploškama krastavca a'la tzatziki. To su ideje, a možda i vama nešto zanimljivo padne na um. Zašto sirovi kravlji sir ne biste poslužili kao preljev na špagetima od tikvica i mrkve? Igrajte se i eksperimentirajte!

SIROVI NAMAZ A'LA KRAVLJI SIR

2 šalice indijskih oraščića, namočenih u 11/2 šalice vode-od 2-24 sata
1/2 žličice soli
5 režnjeva češnjaka
jabučni ocat-po želji, ali barem pola dl
1/3 šalice fino sjeckanog kopra

Smiksajte sve sastojke , osim kopra u Vitamixu ili multipraktiku (ali tada neće biti tako baršunasto gladak), dok ne dobijete glatki, kremasti namaz. Provjerite okus i dodavajte jabučnog octa dok ne bude po vašem guštu. Potom rukom umiješajte sjeckani kopar. Ukoliko kopar odmah stavite u smjesu, smjesa će postati zelena-što će možda čudno izgledati. Da bi vizualno više ličilo na kravlji sir, kopar dodajte i umiješajte naknadno, rukom.

Upotrijebite kao namaz na dehidriranom kruhu ili krekerima ili napunite krastavce za simpatične i originalne tapase. Smjesu možete staviti na podlogu od raw pizze, jako je ukusna ili napravite raw sendvič: sirovi kruh, sirovi kravlji namaz te ploške mrkve, rajčice i zelene salate. Evo moga sendviča za put u prilogu. Super! Inače, gotov namaz može stajati do 3-4 dana u hladnjaku. Ali, bez brige, do tada ćete ga već smazati. Doista je ukusan.

                                           

P.S. Ja sam jednamput umjesto indijskih oraščića stavila suncokretove sjemenke i bilo mi je tako fino da od tada namaz radim samo s njima. Osim toga, tako je puno ekonomičnije!

Ovo je moj tris od sirovog kravljeg namaza. A koji je vaš?  

Sladoled ili neodoljivi raw cream

Sladoled! Tko mu može odoljeti? Voli ga i staro i mlado. I vi mislite da nema boljeg i dekadentnijeg osvježenja kada sunce zapeče i temperature se počnu dizati? Jedini je problem što se od običnog, konvencionalnog sladoleda ne samo počnemo širiti u struku, nego taj isti-zbog mlijeka ili slatkog vrhnja koje sadrži- izaziva zdravstvene probleme poput prekomjernog skupljanja sluzi. Ako ne vjerujete meni, provjerite u knjizi "Clean" od Alejandra Jungera. Dodatni argument u prilog nezdravosti sladoleda iz slastičarnice ili dućana je da je pun kalorija, loših masnoća, šećera, kao i vrlo vjerojatno dodataka koje inače možda pokušavate izbjeći poput umjetnih boja, neuzdravih emulgatora i stabilizatora- ali pred sladoledom obično kapitulirate. Ne mora biti tako. Od sada možete uživati u zdravom sladoledu kad god vam padne na pamet, ako hoćete i svaki dan u tjednu, sve dok vam ne dosadi!

Kako? Rješenje za (zdravo) osvježenje je sirovi sladoled ili raw cream. Uz osnovu (smrznute banane)mogućnosti su beskrajne i svaki dan se možete igrati s nečim novim. Sigurna sam da ćete doći do svoje omiljene kombinacije. Ovo gore na slici je naprimjer, naranča raw cream s mariniranim grožđicama i chocolate chipom tj nasjeckanim komadićima sirovih čokoladnih pralina. Njam, već mi ide voda na usta! Do kombinacije smo zajedničkim snagama došli dragi i ja i par dana nam je bila top, dok onda nisam došla na zamisao da probam napraviti verziju s ananasom (bila je akcija na Dolcu), sjetivši se svog nekadašnjeg kulinarskog gurua, Jamie Olivera, ananas sam oplemenila smrvljenom metvicom. Potom sam ga-za dodatni dojam- servirala u izdubljenom ananasu. Super! Također dobitna kombinacija. 

Ali, onda sam ugledala maline, a u hladnjaku sam imala i pokoju svježu datulju pa sam to ubacila u multipraktik i na kraju dodala malo svježe peludi. Nemojte se čuditi, pelud je sjajna i često je ubacim u zeleni smoothie jer smanjuje razinu kolesterola u krvi, daje vam više energije i izdržljivosti, smanjuje stres i poboljšava imunitet te čini tijelo otpornijim na alergije. Rezultat tog eksperimenta je bio čaroban! Najbolje je što vam za sladoled uopće ne trebaju svježe maline tako da u ovoj deliciji možete uživati u bilo koje godišnje doba.  

Sada se sigurno pitate kako onda naprviti sirovi sladoled. Ima raznih verzija, s indijskim oraščićima, verzija za koju vam je potreban aparat za sladoled i još mnogo toga drugog, no ja sam nakon dugog testiranja i isprobavanja došla do zaključka da mi je najukusnija ujedno najjednostavnija verzija koje je gotova u roku 5 minuta (maksimalno). Jedina mana toga sladoleda je da ga morate odmah pojesti, no nekako mi se čini da to neće biti problem, jel'da? Ključno je da čim na tržnici ili u dućanu ugledate malo izubijane banane (one sa smeđim pikicama, jer su slađe)-zgrabite ih! Donesite ih kući, ogulite i prepolovite ili narežite na manje komadiće, ubacite ih u plastičnu vrećicu i s njima u zamrzivač. Tada možete zaboraviti na njih, barem na 24 sata. Glavno da su vam uvijek pri ruci jer u tom slučaju doista možete pripremiti super ukusni sladoled u roku keks. Sada me jedino muči koji recept da stavim?! ;-))))

OSNOVNI RAW CREAM

oko 2 smrznute banane po osobi
srž vanilije
možda malo vode, žličicu dvije

Postupak je vrlo jednostavan: kada znate da vam se jede sladoled, izvadite banane iz zamrzivača (samo onoliko koliko ćete pojesti, ostale vratite u zamrzivač za kasnije) i ostavite ih par minuta na sobnoj temperaturi. Potom ih narežite na ne predebele ploške te ih ubacite u svoj multipraktik.

 Počnite ih mljeti, kraktim pulsevima. Bitno je pogoditi pravu teksturu-od banana nikako ne želite napraviti juhu, nego sladoled. Nakon par pulsanja, dodajte malo srži vanilije i još kratko meljite, dok se ne počne skupljati u kuglu. Ako imate žlicu za vađenje sladoleda, upotrijebite je da biste servirali ovu ledenu delikatesu.

A kada vam dosadi ovaj vrlo ukusan, ali jednostavan recept, bacite se u daljnje eksperimente. Naprimjer u kombinaciju Sladoled od karamel kruške-straciatella. U posljednjoj fazi, to jest kad bananama dodajete vaniliju, u smjesu ujedno ubacite 1 žlicu praha lucume razmućenu sa žličicom meda ili sirupa od agave (na 3 banane), jednu oguljenu i na sitno nasjeckanu krušku te žličicu-dvije kakao nibsa ili komadića. Promiješajte rukom i to je to.

Još jedna varijanta je Sladoled od malina i kakaa. Osnovnoj smjesi od 1 banane dodajte pola šalice smrznutih malina i 2 žlice kakaa u prahu te još kratko meljite te na koncu ručno dodajte-ako želite, grubo sjeckane lješnjake. Ili ako su vam ostali komadići kakvih sirovih keksa, grubo natrgani.

Nakon nekog vremena možda ćete poželjeti eksperimentirati sa sladolednim složencem. Ja sam svoj napravila redajući sladoled od banane, sladoled od jagoda (smrznute jagode + smrznute banane), gusti čoko preljev (malo sirovog kakaa, voda, maslac od badema i agava), ponovila sam sa slojem sladoleda od banane te jagode i gore posula razdrobljenim sirovim keksićem od đumbira i grožđica.

Ma igrajte se s raznim kombinacijama okusa sladoleda, inspirirajte se već poznatim klasicima pa ih pokušajte napraviti na sirovi način. Sada su tržnice pune raznog voća, a novo još stiže, samo dajte mašti na volju! U slast, ali ovaj put bez grižnje savjesti!

Nova SENSA

Želite li saznati malo više o meni, a usput pročitati nešto zabavno i korisno, kupite novu Sensu u kojoj sam i ja ;

-Hvala Sensa teamu na podrsci! Za zeleno zdravlje!

Aleksandra Žarak   NOVINARKA I BLOGERICA

SIROVOJEDSTVO - SENSA 53

Aleksandra Žarak 

NOVINARKA IBLOGERICA

Zelena čarobnica U avanturu sirovojedstva upustila sam se prije tri godine preko zelenih kašastih sokova koje sam od milja prozvala „zelenom čarobnicom". Po mom dubokom uvjerenju ti sokovi (koji se prave u blenderu od mješavine svježeg voća i zelenog lisnatog povrća) doista su čarobni i mogu svakome od nas promijeniti život. Meni su, na primjer, riješili zdravstveni problem koji me mučio pune 23 godine, a to je bila opstipacija ili nemogućnost redovite probave - bez uzimanja laksativa. Naime, nakon prve mjesečnice počeli su problemi s redovitim odlaskom na toalet, ali nekako sam već bila pripremljena na to jer je istu muku mučila moja majka, koja me uputila u dobrobiti švicarskog biljnog čaja s kojim je uredna probava bila zajamčena. Nemojte misliti da smo se nas dvije olako upustile u „raubanje" crijeva laksa-tivima, mi smo doista pokušale sve: više hodanja, tjelovježbu, unosile smo više povrća u prehranu, konzumirale više vlakana... i ništa.

Spasonosna knjiga

 

Potom smo zaključile da smo nas dvije medicinski fenomen čiji problem ni liječnici nisu uspjeli riješiti. Probale smo klistire, irigaciju debelog crijeva, namočene sušene šljive, svježe smokve zalivene vodom, mlaku vodu natašte i svu silinu narodnih lijekova, kao i svaki novi laksativ koji se pojavio na tržištu, za svaki slučaj. Svi bi oni funkcionirali jednom, eventualno dvaput, ali nakon toga ni makac - danima ne bismo išle na toalet. Stoga bismo se uvijek vraćale švicarskom čaju koji smo morale nabavljati iz inozemstva iako se jedno kraće vrijeme mogao nabaviti i u Hrvatskoj. No s godinama smo, da bi čaj uopće funkcionirao, morale povećavati dozu, od čega bismo imali neugodne grčeve u želucu, poput menstrualnih bolova, a kada bismo osjetile poriv za pražnjenjem, obično je bio tako jak da smo morale isti čas trčati na toalet, što baš nije uvijek bilo praktično. Došlo je do toga da je moja majka, nakon više od 40 godina uzimanja laksativa, posve uništila crijeva i crijevne resice te je imala velikih problema s kontrolom stolice. Za sebe nisam željela istu sudbinu.

Igrom slučaja tada mi je prijateljica poslala knjigu Zeleno za zdravlje Victorije Boutenko u kojoj se zeleni kašasti sokovi navode kao rješenje mnogih zdravstvenih problema poput dijabetesa, visokog krvnog tlaka, a medu ostalim i neredovite probave. Odmah sam u blenderu smućkala svoj prvi gusti zeleni sok od sastojaka koje sam imala kod kuće: kelja i banana.

Okus mi se svidio pa sam odlučila istraživati dalje. Tada mi je baš u posjet došla mama pa sam joj rekla da kuša zelene sokove, ali bez ikakvih obećanja ili očekivanja, samo zato što su zdravi. Za dva dana pojavili su se rezultati: kako mama na putu nije uzimala laksative, s oduševljenjem mije rekla daje prirodnim putem otišla na toalet. Potom sam i ja doživjela isto: u samo dva dana riješile smo problem koji nas je mučio više od dva desetljeća! Bila sam izvan sebe od sreće. Pa je li moguće da je rješenje tako jednostavno i tako jeftino? Samo treba svako jutro dan započeti zelenom čarobnicom i ne samo da ćete imati redovitu, obilnu stolicu - čak i da ostatak dana jedete uobičajenu hranu - nego će to voće i povrće djelovati kao prirodna metla, čistač organizma, i izbacit će iz vas ono što se taložilo tjednima - to su posvjedočili čak i moji prijatelji koji nikada nisu imali problema s probavom. Bila sam toliko oduševljena ovim rješenjem da sam ga odlučila podijeliti sa što više ljudi jer sve više ljudi danas ima taj problem, ali im je neugodno o tome pričati. No neugodno sam se iznenadila kad sam nudeći ovo jednostavno i bezbolno rješenje ljudima koji po 15 dana ne mogu na toalet i trbuh im je bolan već samo na dodir saznala da će neki radije ostati pri laksativima nego pokušati tri dana piti ovakav zeleni smoothie. Zato svima sa­vjetujem: ne budite lijeni i nepovjerljivi, učinite nešto za svoje zdravlje, uopće nije teško, tako ćete ujedno riješiti dvojbe oko doručka, izgubiti višak kilograma, a uz gutljaje vrlo ukusne zelene čarobnice (jer okus možete prilagoditi svojem nepcu) u organizam ćete unositi energiju, zdravlje i vitalnost.

Sjaj dolazi iznutra

Osim što sam zelenom čarobnicom napokon regulirala probavu te skinula višak kilograma što me mučilo cijeli život, počela sam sjajiti iznutra, a i na van: kosa, ten, koža su mi zablistali. Nakon dvije godine konzumiranja zelene čarobni­ce počela sam još više proučavati literaturu i nekako mi je došlo prirodno da kušam biti nekoliko dana na sirovoj hrani. Probala sam neka jela i dopalo mi se kako sam se nakon njih osjećala. Inače sam veliki gurman po prirodi i vjerujte mi da bi mi bilo teško promijeniti prehrambene navike da mi nova jela nisu fina i da u njima ne uživam. Sirova hrana nevjero­jatno je kreativna i inspirativna. Sada već imam neke svoje prokušane recepte, a svako malo i sama stvorim neko jelo koje postane klasik. Uopće nema govora o odricanju i preživlja­vanju na listu salate, daleko od toga! Sirova hrana mi je doi­sta promijenila život na više razina, sada u kuhinji provodim puno manje vremena koje trošim na kreativnije načine i rad na sebi, osjećam se kao da prštim idejama, pokrenula sam svoj blog i radionice sirove hrane kako bih entuzijazmom i svojim primjerom i drugima pokazala koliko snažno hrana utječe na naš život. U to ime, zelenu čašu gore i uzdravlje!

 Snaga sirovog povrća

Mislite li da je ova vrsta prehrane za vas, evo nekih jed­nostavnih koraka koje već danas možete primijeniti kako biste osjetili barem neke njezine dobrobiti:

1.   Svako jutro dan započnite barem čašom zelenog kaša­stog soka. Već nakon nekoliko dana primijetit ćete da ćete se buditi odmomiji, ten će vam zablistati, probava će vam postati bolja i učestalija te ćete općenito imati više ener­gije. Igrajte se različitim zelenim lisnatim povrćem, jedno jutro neka to bude blitva, drugo špinat, pa onda zelena salata, raštika, peršin, celer, a voće birajte prema sezoni.
Evo jedne kombinacije koju vrijedi probati: u blenderu izmiksajtešaku-dvije špinata, jednu bananu, dvije jabuke i 4 dl vode. Uživajte!

2.   Jednom tjedno pustite svoj probavni sustav da se malo odmori i pojedite laganu, sirovu večeru. Ili se čak upustite u cijeli vikend na sirovoj hrani. Za doručak si izmiksajte zeleni kašasti sok, a ako poslije ogladnite, pojedite jednu voćku ili šaku badema s kojom datuljom ili nekoliko grožđica. Za ručak pripremite nešto malo konkretnije, na primjer tjesteninu od tikvica koju ćete dobiti tako da tikvicu narežete na tanje rezance gulilicom za krumpir. Prelijte pesto umakom koji dobijete tako da u multiprak-tiku sameljete sjemenke bundeve, jedan češanj češnjaka, maslinovog ulja po želji, malo soli i papra te malo jestivog, prehrambenog kvasca. Za večeru pojedite jednu veliku zelenu salatu sa sezonskim povrćem poput mrkve i krasta­vaca, začinjenu limunovim sokom i maslinovim uljem.