Follow by Email

srijeda, 15. veljače 2012.

Članak u Naturali

Dragi moji,

Evo prilažem link o članku koji je izašao o meni i mojim radionicama na jako zanimljivoj stranici Naturala, dolje je link i mali uvod,.....Pogledajte, ima i par recepata, već sam dobila pohvale za iste-neki su pojedeni im su napravljeni! ;-)

Alex u zemlji zelenih čarobnica

Profesorica i novinarka s bogatom karijerom, a danas uspješna “Tour direktorica” koja dane provodi putujući Europom i svijetom, odlučila je otkriti svoj izvor svježine i snage...


 Alex u zemlji zelenih čarobnica

utorak, 14. veljače 2012.

Sretno vam Valentinovo!


Sretan vam dan zaljubljenih! Uopće ne želim slušati gunđanja onih koji tvrde da je slavljenje Dana zaljubljenih samo još jedan način da nam se izbije koja kuna iz džepa. Možda i jest, ali ne morate nasjesti na taj štos. Ima stotinu drugih načina, sitnih malih pažnji kojima nekome možete pokazati koliko vam je stalo. Naprimjer s čokoladom? Čokolada nas doista dovodi do osjećaja euforije. Nažalost, većina kupovne čokolade je pržena, procesuirana, zaslađena šećerom te obogaćena kemikalijama-stoga joj je hranjiva vrijednost svedena na minimum. Rafinirani šećer je tako loš za naš organizam da je zaradio nadimak “bijela smrt”: narušava nam imuno sustav, izvlači minerale iz kostiju te izaziva dehidraciju. O preranom starenju, gomilanju kilograma i visokom tlaku da ne govorimo. No, rafinirani šećer koji se nalazi u čokoladama i klasičnim slasticama stvara opasnu ovisnost i koliko god mislimo da ćemo odoljeti komadu kolača ili čokolade, to je-zbog svih tih kemijskih procesa- gotovo nemoguće. Kažu da je tamna čokolada, onako koncentrirana, puna okusa bolja za nas! A sirova je još bolja! Iznenadite svog najdražeg ili najdražu čokoladnim srcem. Uopće ga nije teško napraviti!

Čokoladno srce za vašeg Valentina ili Valentinu

1 šalica oraha
1/2 šalice indijskih oraščića
5 žličica sirovog kakaa
1/2 šalice grožđica
1 žličica sirupa od agave
malkice ekstrakta vanilije
minijaturni prstohvatić Himalajske soli
1/2 šalice malina, mogu biti smrznute-samo ih onda malo odmrznite prije upotrebe
svježe maline (ako izlazite s arapskim šejkom, dopremit će vam svježe maline privatnim avionom, inače, mogu se naći u samoposluzi-skupe su ali Valentinovo je jednom godišnje, zar ne?)

U multipraktik ubacite orahe i indijske orašćiće te ih sameljite. Kada je smjesa već lagano ljepljiva od masnoće orašćića dodajte kakao, grožđice, agavu, vaniliju i sol te nastavite mljeti dok se smjesa ne počne pretvarati u kuglu. Tada unutra ubacite maline i još malo meljite. Kad vam se na opip učini da se smjesa drži zajedno (ako to nije slučaj, dodavajte žličicu po žličicu vode), prebacite je na peki papir u malo debljem sloju i stavite u zamrzivač na barem na pola sata.


Kad se smjesa stisnula, uzmite kalup u obliku srca ako ga imate, utisinite ga u smjesu te izrežite oblik, naravno, srca. Stavite na tanjur i spremite u hladnjak da se ohladi i stisne. Prije posluživanja ukrasite malinom. Sigurna sam da ćete oduševiti svojeg ljubljenog ili ljubljenu! Dali ste si truda (dobro, ne previše, ali oni to ne moraju znati) i efekt ne smije izostati.

A sad slijedi poučni dio. Zašto je sirova čokolada dobra za vas i vaše zdravlje, a ova iz normalnog dućana nije? Zato jer ne sadrži rafinirani šećer, ni umjetna sladila. Koristim samo steviju ili sirup od agave koji ima niski glikemijski indeks i vrlo malo utječe na tijelo, a jedan i pol puta je slađa od šećera. Ne trebam jeftine sastojke i punila poput bijelog brašna, mliječnih proizvoda i rafiniranog šećera, umjesto toga koristim kakao maslac i kakao ulje koje se smatra najzdravijim uljem na planeti. Svi sastojci su vegan friendly. Kako se služim sirovim kakaom u čokoladi ostaju svi vrijedni sastojci koji se prženjem gube, a to su nevjerojatne količine magnezija, kroma i željeza (ako niste znali, mlijeko iz mliječne čokolade poništava sva ta dobra anti-oksidans svojstva industrijski prerađene čokolade).

Sad znate znanstveni dio pa se bacite na pripremanje vašeg zdravog čoko srčeka. Ako vidite da ste polučili uspjeh, možda se odvažite krenuti dalje i pokušate napraviti svoje vlastite praline. Naprimjer ove! Posao je pimplav i zahtjeva trud, no kad vidite oduševljeno lice onog koji zagrize u tvrdu čokoladnu opnu iz koje prsne sočno punjenje od maline,...vrijedi svakog trenutka. Ne ide li put do srca zapravo preko želuca?   


Okej, ova pralina je nadgradnja, ali vrlo lako možete napraviti i svoje sirove praline, bez ikakvog punjenja. Onda ih možete "parfimirati" čilijem, cimetom, đumbirom, narančinom koricom, ma čime god vam srce želi! Ma čekajte malo, pa ovo je tema za novu radionicu. Zar ne?



U to ime, za prvu ruku mogu poslužiti i obične (sirove) kuglice od suhog voća, uvaljane u kakao u prahu. Za nadgradnju ima uvijek vremena! U slast, poklonite slatko veselje onom koga volite i širite sreću i dobre vibracije. Sretno vam Valentinovo! 


A ja vas sve pozdravljam uz naj, naj želje iz Namibije gdje mi čokolada uopće nije potrebna za nezaboravno Valentinovo. Zadovoljit ću se tanjurićem lokalnog vrlo slatkog grožđa!












utorak, 7. veljače 2012.

Sretan ti rođendan Noa!

Danas dragi i ja idemo na rođendan njegovog nećaka, Noe. To mu je krsno ime, roditelji ga zovu Gabrijel, ali Noa mi zvuči tako bajkovito i drukčije ;-). Uglavnom, mali Noa slavi treći rođendan i kao svi klinci danas, prodao bi se za čokoladu. No, dragi i ja smo mu prestali donositi čokoladu, bombone i slatkiše. Što da dijete trujemo umjetnim bojilima i aditivima od kojih će dobitri karijes već u ranoj dobi? Radije mu odnesemo jabuke ili banane. Ili neko drugo voće. No, rođendan je ipak rođendan, a Noa je na svog strica koji obožava slatko pa sam se dosjetila kompromisa.


Noa će dobiti čokoladnu tortu, ali, dakako, sirovu. U biti, mislim da smo dragi i ja na ideju ovakve torte došli prvenstveno zbog sebe. Sebičnjaci, reći ćete! Da i ne. Živimo u kulturi gdje je okupljanje oko stola iznimno važno i čim kažete da vi ne jedete nešto od onog što je na stolu, odmah ste svrstani u kategoriju negativca. Ili čudaka. Ljudi ne znaju što bi s vama pa vas radije niti ne zovu u goste. Također je glupo da sjedite za stolom i gledate dok drugi jedu, a vi samo pijete vodu. Bit će neugodno onima koji jedu, ali i vama. Kako rođendani ne mogu proći bez torte i kolača, dragi i ja smo zaključili da je najbolje da mi donesemo još jednu tortu i to onakvu kakvu ćemo mi jesti. Zna se, sirovu!

Pitali smo Noinu mamu kakva dolazi u obzir, voćna ili čokoladna, no dvojbe uopće nije bilo: čokoladna ili nikakva. Zasukala sam rukave i u roku pola sata napravila sam čokoladnu ganache tortu. Osnova je podloga od suhog voća i oraha s puno cimeta, dok je gore gusta čokoladna ganache krema, spravljena uglavnom od kakaa. Ukras su kuglice od kakaa, sjemenki i malina. Srećom, kod sirovih torti krema je jako gusta pa se puno brže i puno lakše oblikuje. Pitate se što je rekao slavljenik?


Momak je tom brzinom gurnuo svoje prstiće u tortu i krenuo ih oblizivati da je to bilo gušt za gledati! Ni Noa ni njegova mama Sandra nisu mogli dočekati da kušaju ukrasne kuglice s vrha torte, a i djed Mladen je komentirao da torta ima okus po najfinijoj tamnoj čokoladi i s nevjericom je pitao pa jel' stvarno u njoj nema šećera? Tata Vedran je tražio recept ;-) Pun pogodak, svi sretni i zadovoljni!


I onda vi meni recite zašto klinci ne bi jeli zdrave stvari kad su im one fine? Vrlo često smo mi, odrasli, ti koji djeci sugeriraju "nemoj to uzeti, neće ti se svidjeti" a ne shvaćamo da su djeca zapravo vrlo otvorena za sve, samo im treba dati priliku da probaju nešto drukčije. Pa vidite ove čokoladne brkove Noe i njegove sestre Kristine!


Ako njih dvoje nisu uživali, ne znamo tko je. Još jednom ti želimo sretan rođendan Noa, a i Kristina će u travnju dobiti svoju rođendansku tortu, vjerojatno voćnu!


ponedjeljak, 6. veljače 2012.

Što jedem kad putujem

Sva sam u pripremama, lagano se pakiram. Evo, čak mi je i prijateljica poklonila idealnu torbu za put, hvala Anita! Bude li nekih kašnjenja aviona, samo otrgnem komadić brokule i nema zime, imam što za pregristi dok čekam! ;-) Ovim putem zahvaljujem i autoru fotke, cijenjeni gospodin zove se Fulvio Bonavia.


 
E, da su stvari barem tako jednostavne! Budući da u četvrtak idemo na transkontinentalni, dugački (desetosatni) let, s presjedanjem u Frankfurtu postavlja se logično pitanje: što ćemo jesti? Avionsku hranu sam prestala konzumirati već prije par godina, nevezano uz sirovu hranu. Bez obzira na avioprijevoznika, možda zbog recesije i želje da se uštedi na svakom koraku jednostavno je bila nejestiva. Ili bljutava i prekuhana ili poput stiropora. Sačuvaj se tko može od avionske piletine! Stoga ovih dana radim u kuhinji k'o blesava. Najjednostavniji izbor hrane za ponijeti na put su energetski prutići. Lako se pakiraju i nose, ne mrve se i ne zauzimaju previše prostora.

 

Bez sumnje na put pakiram svoje, sada već čuvene prutiće od suhih šljiva i oraha, čujem da ih Martina već dijeli svojim prijateljicama po čitavom gradu, tako i treba, samo naprijed Martina! Zbilja su odlični, prirodno slatki i jednostavni za pripremu. No, koliko god bili fini, ja bih umrla da ne eksperimentiram i ne iskušavam nove stvari. Tako ću ponijeti i prutiće od suhog voća, banane i zobenih pahuljica, no njih ste već vidjeli u prijašnjim postovima! U to ime, da vas samo ne mamim, evo i recepta! Mogu se sušiti u dehidratoru, ali sasvim u redu ispadnu i u pećnici, tako da znate da mislim i na vas koji nemate dehidrator ;-) U svakom slučaju, probajte ove sirove muesli prutiće i iznenadit ćete se koliko je njihov okus bolji od bilo kojih kupovnih muesli pločica.

Domaći muesli prutići

1 zrela, ma može i sasvim prezrela banana, zgnječena
sirovi bademi, grubo nasjeckani
sirove zobene ili bilo koje pahuljice (po želji)
1 žlica vašeg omiljenog maslaca od arašida (od badema, lješnjaka ili indijskih oraščića)
grožđice
goji bobice
sušene brusnice
sjemenke suncokreta
sjemenke bundeve
sjemenke sezama
sirovi med ili stevija-po vlastitom ukusu
cimet u prahu
kardamom u prahu
Navedeni sastojci su okvirni, ako naprimjer nemate grožđice, zamjenite ih nečim drugim. Nemate badema? Stavite orahe ili lješnjake. Ma možda čak i kikiriki! Igrajte se, to je najvažniji preduvjet zadovoljstva u kuhinji. Zbog zaigranosti ćete uvijek rado i s novim entuzijazmom pripremati jela (kuhana ili ne) za vaše ukućane, to je stopostotna win-win situacija!
Dakle, u zdjelu zdrobite bananu, dodajte maslac od arašida i promiješajte, ubacite malo meda (osobno ne stavljam puno jer je suho voće po sebi dosta slatko) i počnite  dodavati suho voće. Koliko? Pa otprilike po šaku svakog, potom dodajte šačicu-dvije pahuljica i vidite drži li se smjesa na okupu. Kušajte okus i ako treba, dodajte što vam se čini da fali. Začinite cimetom i kardamomom po vlastitom ukusu.Vaše muesli pločice sigurno neće biti kao moje, ali i obrnuto. I to je super! Oblikujte ih u muesli prutiće, rasporedite ih na peki papir i stavite ih sušiti u dehidrator (otprilike 4 sata na 112) ili ih sušite na 70 stupnjeva u pećnici s otvorenim vratima (zataknite kuhaču da može izlaziti para).  


OK, ovi prutići su kod nas već klasika, poput veste koju prvu nabacite na sebe kad izlazite van i ne da vam se puno brinuti oko izgleda. Zato sam zasukala rukave i isprobala nešto drukčije. Moja nova uzdanica su prutići s brusnicama i grožđicama koje je dragi prekrstio u baklava prutiće.

Naime, neodoljivo su hrskavi zbog mješavine kokosa, maslaca od kikirikija i tahinija  (to jest sezamove paste) i njega podsjećaju na okus klasične baklave. Moram priznati da su doista fantastični! Uopće ne bi bio problem smazati nekoliko odjednom.


Ali nećemo živjeti samo na slatkom, bez brige! Ponijet ćemo i dvije vrste krekera, jedne slane (s rajčicom, sušenom i svježom) te druge s jabukom, kad nas uhvati želja za nečim uz čaj. Već sam osušila i laneni kruh u koji sam stavila pulpu od mrkve i krastavca, od kojeg ću napraviti sendviče s maslacem od avokada. U to ću ubaciti koji hrskavi prutić mrkve i paprike i eto veselja! Na Dolcu sam ovaj vikend našla super domaće jabuke i kruške, gospođa ih se htjela riješiti jer joj je bilo prehladno pa je dragi kući dovukao vreću. Osušila sam ih i sada imam prefini čips od jabuka i krušaka.

 

Čips od jabuke je posebno ukusan kad naiđete na slatke, crvene jabuke. Dehidrator izvlači vodu iz onog što u njemu sušite, ali istovremeno koncentrira okus tako da su crvene jabučice ispale mljac. No, jabuke sorte zlatni delišes nisu baš nešto, dosta su neutralne pa kad ih vidite, preskočite ih. Ponekad jabuke prije sušenja ogulim i narežem ih na deblje ploške pa ih tako sušim. I to je fino, a komadići jabuka su sočniji i mekši. A tek kruške!


Pravo otkriće. Okus je poput onih starih žele bombona, žutih! Sjećate li ih se? Onako, koncentriran, a sofisticiran, baš nešto posebno. I čips ide s nama na put! Kao i mješavina raznih orašastih plodova pomiješanih s grožđicama i brusnicama. Ako nam padne šećer! Kao da ima ikakve šanse da nam padne nakon svih ovih slastica koje sam prije nabrojala, ha, ha! Naravno, nosit ćemo i jabuke sa sobom, one su najlakše i najotpornije za transport, iako znam da ću u jednom trenutku žudjeti za voćnom salatom, no strpit ću se dok ne sletimo. Imam još par dana do četvrtka, tko zna što će mi još pasti na pamet?
Hm, možda čips od celera? Kad već svi luduju za čipsom od kelja da probam nešto malo drukčije.  I još samo litrica-dvije vode i ja sam na konju. Jedva čekam!

nedjelja, 5. veljače 2012.

Nedjeljni ručak

Svi smo mi pomalo, htjeli to priznati ili ne, robovi svojih navika. Postoji uvriježena, gotovo univerzalna formula nedjeljnog ručka: uglavnom je obiteljski, oko stola se okupi nekoliko generacija, ako je to moguće. Obično se jede juha, pohani picek, krumpir salata, nakon toga uglavnom ide pita od jabuka ili možda štrudla. Nešto u tom austro-ugarskom stilu, manje-više. OK, možda se u Dalmaciji jede riba i lešo blitva, no u svakom slučaju, ne toleriraju se veći pomaci. Zašto? Gdje to stoji univerzalni zakon koji nas obvezuje da moramo jesti isto što već godinama jedu drugi?


Mi smo, naprimjer, današnji ručak započeli s punjenom paprikom-na sirovi način. Slatka hrskava paprika fantastično se nadopunjavala s kremastim, ali pikantnim punjenjem od zgnječenog avokada. Pojeli smo to iz ruke i baš nam je prijalo. Onda, budući da je nedjelja, dala sam si truda pa sam napravila špagete s preljevom Alfredo.


Ulogu zelene tjestenine dobile su tikvice, a kremasti preljev napravila sam od sjemenki konoplje s crvenom paprikom i ljuskicama jestivog kvasca. Gore sam još dodala marinirane šampinjone-samo ih narežite na ploške i marinirajate barem sat-dva u jednakom omjeru tamari ili shoyu umaka i maslinovog ulja. Imaju fantastičan okus i obogatit će svako vaše jelo ili salatu. Čak i ako niste raw foodie, oduševit će vas njihov okus! E sad, kako nedjelji ručak nije pravi bez pečenja, napravila sam raw ne-mesnu roladu. 


E, rolada je stvarno bilo nešto posebno! Baš onako puno okusa, izdašno, za pravi zimski ručak kad temeperatura padne daleko ispod nule. Sigurno se pitate što sam stavila unutra kad izgleda tako uvjerljivo, pogotovo njegova hrskava, zapečena korica? Koricu mogu zahvaliti sušenju u dehidratoru. Priznajem, rolada se sušila preko noći, ali to uopće nije zahtjevan posao, samo stavite roladu u dehidrator prije spavanja i kad se probudite ujutro ručak je gotov. U roladi su marinirani šampinjoni, orasi i bademi, ljuta papričica, sušene rajčice, začini i sjeckani peršin. A uz to, salata, ali malo jača.

  
U ove zimske dane tamanim kelj u velikim količinama. Paše mi u Zelenoj čarobnici, kao čips s raznim okusima (različiti okus postiže se marinadom), a još mi je najdraži u salati. Dakako, sami kožnati listovi kelja baš i ne bi bili ugodni za žvakanje, zato ih valja što sitnije nasjeckati na tzv julienne komadiće-koji su poput tankih vlasi te ih marinirati da kelj spadne na pola i omekša. Marinade su razne, ali ja kelj uglavnom poškropim limunovim sokom, pospem s malo himalajske soli i maslinovog ulja te ostavim tako barem pola sata. Nakon toga ga začinim i dodam još ponešto, ovisno o inspiraciji. Ako je kelj salata glavno jelo, obožavam ga s kruškom, grožđicama i tahini preljevom. Ta bi salata preobratila i najvećeg nevjernog Tomu. Govoreći o sumnjajućem Tomi, moj najdraži kaže da mu je kelj na salatu neizmjerno bolji od bilo kakvog kuhanog kelja, a to je veliki kompliment. Ručak smo dopunili s fantastičnim arhivskim vinom, Dingačem iz 1990. kojeg smo dobili od našeg dragog prijatelja Tomislava. Hvala Tomo! Jesmo raw foodie-ji, ali život je jedan i treba u njemu uživati pa smo ga prigodno zalili! Evala!

Tko ne voli čokoladu, pokažite mi ga? Pogotovo u ove hladne zimske dane! U to ime, za desert sam napravila dviuje čokoladne torte, jednu samo s čokoladnom kremom u koju, dakako, pogodili ste, ide sirovi kakao, a drugu s čokoladnom kremom u koju se ubace maline-ili koje god smrznuto voće imate pri ruci. Bilo se teško odlučiti za favorita. Ova s malinama je iznenađujuća, gorčinu čokoladne kreme prekida kiselost malina i kombinacija je začuđujuće ukusna, a opet nekako lagana. Što jes jes, na slici možda ne izgleda bog zna kako, no ova ljepotica s malinama je stvarno fina!


I tako smo najdraži i ja odlučili da ćemo sami stvarati svoje nove, obiteljske tradicije. Jest ćemo što nam se jede i kad nam se jede, bez obzira na nepisana pravila. Jer mi to zaslužujemo ;-)

petak, 3. veljače 2012.

Zima, zima,...e pa šta je

Brrrr, kako je danas zima! Cijelu Hrvatsku nam okovao snijeg. Ma dobro, manje-više. Meni su se smrzli prsti, iako sam imala rukavice. I sad, pitate se vi, koji je moj lijek. Topla pileća juhica? Jok! Samo u sjećanje prizovem žegu i omaru Tajlanda i odmah mi je toplo oko srca.


Ma dobro, znam da se na ovoj slici čini da je Bangkok u nekoj sumaglici i da uopće nije vruće, no slika vara. Da ste sladoled, na Tajlandu bi se rastopili dok si rekao keks! Ma Bangkok je zapravo stalno u sumaglici jer je jedan od najzagađenijih gradova u Aziji. Kad se samo sjetim svih njihovih prometala, autobusa, bicikala, tuk-tukova,......nije ni čudno.


Nije da nisam par puta sjela u tuk-tuk, no tajlandski vozači tuk-tuka su naprosto ludi, ozbiljno im fali daska u glavi. Doista sam se iskreno bojala za svoj život vozeći se u toj smiješnoj "prdekalici". Iako uglavnom budisti koji sve prihvaćaju s rezigniranom mirnoćom, Tajlanđani valjda misle da se svakom zapadnjaku nekamo žuri. To obično rezultira vratolomnom vožnjom ulicama ionako prezagušene metropole tako da bih obično ljubila sveto tlo kad bih im umakla iz kandži. Iako su tuk-tukovi barem upola jeftiniji od taksija, nakon par ludih i nezaboravnih iskustava radije plaćam više. I živci su mi na miru.

 Cool sam poput ovih Budda. Oni samo gledaju kako život prolazi pored njih. Ne zamjećuju ni kao na ulici, ni ulične prodavače s najsočnijim i najmirisnijim mangom kojim sam ikad igdje jela. Mala tajna: kažu da je najfiniji u travnju i svibnju. Tada je zbilja neodoljiv! Jedan mango zamiriše čitavu sobu!
                           

Joj, da mi je sada biti na ulicama Bangkoka, za mene najuzbudljivijeg grada na svijetu! Ma koji New York, svaka čast njemu, ali sirovi i pulsirajući Bangkok! Ti kokosovi orasi koje možete zgrabiti i usput popiti umjesto kod nas popularnih coffee to go i silnih latte cappuccina,.........


Ili da sam sada ne nekoj plaži na otočiću Koh Yao Noi-ju i da po cijele dane ležim u ležaljci,......poludjela bih od dosade. Koliko još sirovih recepata moram isprobati!


 Ma ne moram ja sada sjesti u prvi avion i krenuti na Tajland, meni je dosta da ste toga sjetim i odmah mi je toplo oko srca. I ne primjećujem snijeg koji se hvata po krovovima automobila, ne vidim ni led u krošnjama stabala. Kod kuće se ne tješim mangom koji se može naći kod nas u trgovačkim centrima jer jednostavno ne miriše kako miriše pravi zreli mango, niti ima tako fini okus kao tajlandski, indijski, mijanmarski, ma bilo koji mango-jer kod nas stiže nedozreo i tu pomoći nema. Pa radije čekam da bude u sezoni ili ja odem negdje gdje je u prirodnom staništu.


Nađe se i kod nas finog, sezonskog voća. Klementine, jabuke (obožavam one nesavršene, sa smeđim točkicama, domaće su i nešpricane), kruške koje su sada posebno slasne, banane jer ih koristim svaki dan, bilo za smoothie, kao preljev za salatu, za sirovi sladoled ili za slastice. Ali, evo priznajem, nisam savršena, u svojoj košari s voćem imam i avokado i ananas-koji nisu iz ovih naših podneblja, ali su sasvim OK.



Ali, htjela sam reći slijedeće, ako si ne možete priuštiti odlazak u egzotiku, donesite je k sebi. Uljepšajte svoj život, ukrasite pladanj s voćem kojeg se inače ne sjetiti ni pogledati i sjetite se da je sada negdje na svijetu ljeto. Tko uopće šljivi zimu?


četvrtak, 2. veljače 2012.

Jen, dva, tri,......krenuli smo

Jučer je održana prva radionica sirove hrane by Green Raw Goddess na kojoj su cure naučile kako napraviti jednostavan, ukusan, ali ujedno i zdravi doručak. Kladim se da lagano dobijate ospice kad čujete riječ "zdravi", ali riješite se predrasuda, zdravo može biti itekako dobro za vas, a ujedno i fino! Evo kako izgleda moj doručak,......u redu, jedan od njih.


Vi možda ne biste popili jednu litru zelene bljuzge, kako neki s radošću nazivaju moju Zelenu Čarobnicu ili gusti kašasti smoothie od različitog voća i zelenog, lisnatog povrća o omjeru 60% naprama 40% koji sam otkrila zahvaljujući jednoj od raw food gurua, Victoriji Boutenko. Ovo je moja dnevna doza. Mljac! Ponekad mi ni litrica nije dosta! Moj dan počinje uz novine i zeleni kašasti sok.

 

 Knjigu Victorije Boutenko "Zeleno za zdravlje" preporučujem ama baš svima. Čak i ako niste ljubitelji sirove hrane i koncept vam se čini prečudnim, ako u svoj život umjesto doručka ili večere uvrstite njezine zelene, kašaste sokove iliti Zelenu čarobnicu, nećete pogriješiti. Najjednostavniji prijedlog: šaka-dvije blitve ili špinata, 1 banana i dvije jabuke (s korom ili bez, narezane na kriškice) te 4 dl vode. Smiksajte u blenderu i doručak je spreman! Zasititi će vas, regulirat vašu probavu ako imate problema (da, i najzaguljenije slučajeve, jamčim, to sam ja-nekad bila;-)), stabilizirat će vam šećer u krvi i pomoći vam oko gubitka kilograma, ako vam to treba. genijalno, zar ne?


Što se radionice tiče, osim toga kako napraviti Zelenu čarobnicu za doručak, cure su naučile i neke kako "navući" ukućane na neke druge sirove doručke, kao naprimjer ove vrlo zdrave američke palačinkice od banana. Zašto su tako dobre za vas? Jer su u njima glavni sastojci lanene sjemenke i banane. Banane liječe depresiju, PMS te su pune vlakana te su dobar izvor kalija, dok je lan izvrstan izvor minerala, vitamina, antioksidansa i Omega 3 masnih kiselina. Možete ih servirati gole ;-) Ili, prekrivene ploškicama banana i eventualno sa začinjenim preljevom od malo cimeta kojeg pomiješate sa sirupom od agave.


Potom smo radile energetske prutiće od šljiva koje možete zapakirati i nositi sa sobom kad god vas uhvati glad i ostalo je ovo,...................


Čini se da imamo hit pa sam morala napraviti novu količinu, tim više što moj najdraži ove prutiće nosi sa sobom na posao, da nekako pregrmi do ručka. Što i vama najtoplije savjetujem!



Samo ubacite sve u multipraktik i usitnite. Kad se počne skupljati u kuglu, gotovo je. To vam je čas posla, maksimalno 10 minuta, a užitak je dugotrajan!




Utapkajte u protvan, kratko ohladite da se bolje poveže zajedno i režite na prutiće. Veličinu i debljinu odredite sami, prema željama i apetitu. Jako su zasitni, ali i neodoljivi.



Umotajte u prozirnu plastičnu foliju, a možete ih i lijepo ukrasiti-evo jedne ekološke ideje- te darivati najdražima. Ili, ponijeti sa sobom ujutro kad izjurite iz kuće tako da znate da imate nešto što će vas napuniti energijom ako zagusti dok obavljate stvari po gradu ili sjedite na poslu!


Cure su još naučile kako napraviti Walkerov doručak (mrkva, suhe smokve, grožđice, banane, ma slatko razbuđivanje par excellance!). 

                                 
Nisam zaboravila ni keksiće od grožđica i đumbira, to je bilo veliko iznenađenje. Svima se svidjela pikantnost đumbira koji lagano pecka, ali i fino grije, pogotovo u ove hladne zimske dane. Atmosferi nije škodilo ni što smo se na radionici lijepo popričale i razmjenile osobna iskustva.
                                                 

Na kraju radionice pala je i prigodna prodaja. Poseban hit bio je čips od kelja. Naprosto je planuo! Ali, obratite se s povjerenjem, lako ga ja još osušim :-) i dostavim vam ga.


Bilo je tu i drugih stvari, slatki krekeri od jabuka, čoko keksići, zobeni keksići od grožđica i brusnica te keksići od banana i datulja. Sve sirovo, naravno!

                                           
Bilo nam je jako ugodno i vjerujem da ćemo se još ljepše družiti na drugoj radionici, koja pada 1. i 3. ožujka. Dođite i saznajte kako napraviti sirove juhe, predjela, super začinjeni čili i još puno toga! Čekam vas!

                             
E, pa ako biste se i vi rado pridružili čekam vas ove subote u 16:30, samo se prije najavite! A mojim curama, Vjerni, Martini, Ivani, Sandri, Vitomiri, Boženi i Ivoni te Minu velika hvala. Vidimo se opet!



Sponzor radionice:
VITAMIX d.o.o
Većeslava Kolara 6
10430 Samobor

www.vitamix.hr