Proživjela sam čaroliju! Šesnaest punih dana na, za mene, gotovo posve novom kontinentu, u Africi, točnije u Namibiji. jer, Maroko, Egipat i Tunis nemaju blage veze s onom pravom, crnom Afrikom. Svijet kakav mi u Evropi ne poznajemo! Potpuni mir, suživot s prirodom i često divljim životinjama koje, ako vi ne dirate njih, niti one ni diraju vas. A iznad svega, sigurnost-to mi je bio jedan od faktora kada sam birala našu prvu afričku destinaciju: nisam se htjela naguravati s gomilom drugih turista i htjela sam-budući da veliki dio godine vodim strance po Evropi-biti u malom, odabranom društvu, ali slobodna i nesputana u istraživanju lokalnih ljepota. Dragi i ja iznajmili smo auto i krenuli obilaziti nacionalne parkove,......odličan izbor jer smo mogli stati gdje smo htjeli i slikati, fotkati k'o ludi!
Nasreću, poslušali smo mudri savjet i iznajmili terenac. Većina cesta kojima smo vozili je šljunčana, autoputom (ako se tako može zvati, no nije toliko loš, samo morate paziti na rupe, ha, ha) smo vozili samo jedan dan, počinjala je sezona kiša pa bi nam neki dijelovi divljine ipak ostali nedostupni s normalnim vozilom. A i kada su divlje životinje u blizini, ipak se osjećaš nekako zaštićeniji u robusnijem autu, zar ne? Motiva za fotografiranje bilo je napretek. Bilo kuda, životinje svuda! Evo mojih favorita, preslatke su, a u Namibiji sam saznala da su žirafe jedina životinja koja ne ispušta ni glasa.
Afrikanci obožavaju meso. Bilo piletinu, janjetinu, T bone steak ili brojne ribe kojih ima u izobilju u Atlantskom oceanu i moram reći da su jako maštoviti u pripremi hrane. No također su poznati po svojoj divljači. Ipak, moram ih pohvaliti da su vrlo fleksibilni tako da se i za raw foodie-je lako nađe nešto: razne salate, kao i maštovito pripremljeno povrće, pogotovo bundeva i slatki krumpir na sto načina, doduše rijetko u sirovom obliku, ali kada čovjek putuje, mora biti spreman na kompromise. Bila sam najsretnija kad sam ugledala ovu šarenu tetu koja je prodavala sočni i mirisni mango. Mljac!
Životinje su priča za sebe. U nacionalnom parku Etosha morate potpisati dokument da nećete izlaziti iz auta jer vam je inače život u opasnosti. Doduše, to su pravilo uveli zbog naivaca koji su odlučili leći u vreću i spavati pod vedrim nebom, no onda ih je tijekom noći posjetio lav i smazao i njih i vreću. U drugim nacionalnim parkovima u kojima smo bili, Namib Naukluft parku i Damaralandu je OK šetati sam, čak smo spavali u jednom lodgeu koji je imao kupaonicu na otvorenom tj pod vedrim nebom-uz malecnu ceradu koja je štitila od sunca. Što je u prijevodu značilo da smo po noći na WC išli opskrbljeni svjetiljkom, za svaki slučaj! Prve večeri nas je bilo malo trta, no druge smo već uživali. Sjediš na školjci a iznad tebe nebo prpuno blistavih zvijezda koje se fantastično jasno vide jer nigdje nema smoga!
Oryx ili neka vrsta antilope je nacionalni simol Namibije. Stvarno su prekrasni i imali smo sreće jer smo ih vidjeli zbilja puno, a nisu ni bili strašljivi. Ovi su nam, čini mi se, čak i pozirali. Manekeni!
Ma teško je svu tu ljepotu sažeti u riječi, ali ta afrička svitanja i zalasci sunca, to doista nisam nigdje drugdje doživjela. U Angkor Watu ili Indiji smo se morali naguravati s hordama turista da bismo gledali zalazak sunca, no u Namibiji smo ga imali samo za sebe jer je srećom ova destinacija još uvijek prilično "neprovaljena". I neka tako ostane što dulje.
.JPG)
Do Afrike sam bila zaljubljena u Aziju, no sada znam da je Afrika neusporediva s bilo čim. Azija je super za shopping, masaže i finu začinjenu hranu, no prepuna je ljudi i turista, komercijalna je i puna smoga. Afrika je još uvijek uvelike divlja i nepatvorena, ljudi su iskreni, poenkad možda malo grubi, ali barem nisu licemjerni i vesele se malim stvarima. Ovaj klinac je bio presretan kad smo mu dali par komada voća, mislim da ga ni game boy ne bi toliko oduševio. Zbilja nam je bilo prekrasno i mislim da ćemo uskoro opet početi planirati povratak u Afriku.
Nema komentara:
Objavi komentar