Follow by Email

petak, 3. veljače 2012.

Zima, zima,...e pa šta je

Brrrr, kako je danas zima! Cijelu Hrvatsku nam okovao snijeg. Ma dobro, manje-više. Meni su se smrzli prsti, iako sam imala rukavice. I sad, pitate se vi, koji je moj lijek. Topla pileća juhica? Jok! Samo u sjećanje prizovem žegu i omaru Tajlanda i odmah mi je toplo oko srca.


Ma dobro, znam da se na ovoj slici čini da je Bangkok u nekoj sumaglici i da uopće nije vruće, no slika vara. Da ste sladoled, na Tajlandu bi se rastopili dok si rekao keks! Ma Bangkok je zapravo stalno u sumaglici jer je jedan od najzagađenijih gradova u Aziji. Kad se samo sjetim svih njihovih prometala, autobusa, bicikala, tuk-tukova,......nije ni čudno.


Nije da nisam par puta sjela u tuk-tuk, no tajlandski vozači tuk-tuka su naprosto ludi, ozbiljno im fali daska u glavi. Doista sam se iskreno bojala za svoj život vozeći se u toj smiješnoj "prdekalici". Iako uglavnom budisti koji sve prihvaćaju s rezigniranom mirnoćom, Tajlanđani valjda misle da se svakom zapadnjaku nekamo žuri. To obično rezultira vratolomnom vožnjom ulicama ionako prezagušene metropole tako da bih obično ljubila sveto tlo kad bih im umakla iz kandži. Iako su tuk-tukovi barem upola jeftiniji od taksija, nakon par ludih i nezaboravnih iskustava radije plaćam više. I živci su mi na miru.

 Cool sam poput ovih Budda. Oni samo gledaju kako život prolazi pored njih. Ne zamjećuju ni kao na ulici, ni ulične prodavače s najsočnijim i najmirisnijim mangom kojim sam ikad igdje jela. Mala tajna: kažu da je najfiniji u travnju i svibnju. Tada je zbilja neodoljiv! Jedan mango zamiriše čitavu sobu!
                           

Joj, da mi je sada biti na ulicama Bangkoka, za mene najuzbudljivijeg grada na svijetu! Ma koji New York, svaka čast njemu, ali sirovi i pulsirajući Bangkok! Ti kokosovi orasi koje možete zgrabiti i usput popiti umjesto kod nas popularnih coffee to go i silnih latte cappuccina,.........


Ili da sam sada ne nekoj plaži na otočiću Koh Yao Noi-ju i da po cijele dane ležim u ležaljci,......poludjela bih od dosade. Koliko još sirovih recepata moram isprobati!


 Ma ne moram ja sada sjesti u prvi avion i krenuti na Tajland, meni je dosta da ste toga sjetim i odmah mi je toplo oko srca. I ne primjećujem snijeg koji se hvata po krovovima automobila, ne vidim ni led u krošnjama stabala. Kod kuće se ne tješim mangom koji se može naći kod nas u trgovačkim centrima jer jednostavno ne miriše kako miriše pravi zreli mango, niti ima tako fini okus kao tajlandski, indijski, mijanmarski, ma bilo koji mango-jer kod nas stiže nedozreo i tu pomoći nema. Pa radije čekam da bude u sezoni ili ja odem negdje gdje je u prirodnom staništu.


Nađe se i kod nas finog, sezonskog voća. Klementine, jabuke (obožavam one nesavršene, sa smeđim točkicama, domaće su i nešpricane), kruške koje su sada posebno slasne, banane jer ih koristim svaki dan, bilo za smoothie, kao preljev za salatu, za sirovi sladoled ili za slastice. Ali, evo priznajem, nisam savršena, u svojoj košari s voćem imam i avokado i ananas-koji nisu iz ovih naših podneblja, ali su sasvim OK.



Ali, htjela sam reći slijedeće, ako si ne možete priuštiti odlazak u egzotiku, donesite je k sebi. Uljepšajte svoj život, ukrasite pladanj s voćem kojeg se inače ne sjetiti ni pogledati i sjetite se da je sada negdje na svijetu ljeto. Tko uopće šljivi zimu?


Nema komentara:

Objavi komentar