srijeda, 28. ožujka 2012.

Članak na portalu Zdrava krava

Dragi moji, evo izašao je još jedan članak o radionicama i meni na Zdravoj kravi, prilažem ulomak + link

http://www.zdravakrava.hr/clanak/2637/eksplozija-okusa-uz-sirove-specijalitete

 

Sirova hrana je svima dostupna i ukusna, a iznenadit će te intenzivnim okusima


Sirova hrana u posljednje vrijeme izaziva sve veći interes javnosti, a iako možda djeluje neukusno, pripremljena na pravi način može biti jako fina. Posjetili smo radionicu sirove hrane Aleksandre Žarak i saznali kako se pripremaju sirovi specijaliteti te koje dobrobiti ovako pripremljena hrana donosi organizmu. Uz naše savjete nauči kako pripremiti Talijansku salatu!

Aleksandra Žarak bivša je novinarka sa nizom hobija i područja interesa, a za sebe kaže kako najviše voli gastronomiju. Već se neko vrijeme hrani sirovom hranom te se kontinuirano educira o ovom načinu prehrane. Svoju strast odlučila je pretvoriti u radionice putem kojih prenosi znanje o prednostima sirovih namirnica te polaznike uči kako pripremiti ukusna sirova jela.

Inspiracija u sezonskim okusima


Iako nikada u životu nije bila vegetarijanka, Aleksandra je stjecajem okolnosti naišla na knjigu "Zeleno za zdravlje" u kojoj je pronašla rješenje za problem loše probave.

'Nakon duljeg vremena na zelenim sokovima, koji su mene i mamu u potpunosti izliječili od spomenutog problema, a čitajući literaturu odlučila sam probati sirovu hranu. Dala sam si tri dana, no već nakon prvog dana bila sam oduševljena intenzitetom i eksplozijom okusa. Nakon toga sam opet kušala jesti i ribu i meso, ali mi više nisu tako ukusni', govori Aleksandra kojoj je sirova hrana pojednostavila život te popravila imunitet.

Ostatak texta plus recept pronađite na stranicama Zdrave krave


 

srijeda, 21. ožujka 2012.

Tanja u mojoj kuhinji-tako reći

S velikim veseljem donosim dio članka kojeg je moja draga prijateljica Tanja napisala inspirirana nekim mojim sirovojelskim receptima. Bacite oko na njenu stranicu, Tanja nudi ayurvedske konzultacije, priprema specijalizirane čajne mješavine,...ma vrlo zanimnljiva stranica u svakom slučaju!

lightofayurveda :: Ayurvedom do Zdravlja

Following Healing Call of Nature :: Hrana kao lijek. Biljke umjesto antibiotika. Zdravlje iz Prirode.

Za prste polizati ~ Energetski prutići od đumbira

Dobre ideje za domaći, prirodni “snack”. Neka se nađe pri ruci na poslu, ako vam padne energija ili vas nespremne, naglo uhvati glad. Za sportaše, idealno za gricnuti prije, poslije ili tijekom treninga. Naprave se lako, a mogu li biti bolji nego domaći? Probajte napraviti kod kuće; treba samo malo vremena, dobre volje i gotovo je za čas. Zašto kupovati u dućanima, kad je lako napraviti doma? Tako barem 100% znate što jedete!

Predlažem da sastojke u prutićima prilagodite namirnicama koje odgovaraju vašim došama.

dalje pogledajte na http://lightofayurveda.wordpress.com/

srijeda, 14. ožujka 2012.

Chia-moja omiljena superhrana

Jeste li je već primjetili u dućanima zdrave hrane? Svi pričaju o njoj, a vi ne znate što biste s njom i kako da je konzumirate? Govorim o sjemenkama chia-je. Chia sama po sebi je neutralnog okusa, dok njena zrnca izgledaju kao malo veća zrnca maka. Nemojte chiu ni slučajno kušati samu, natopljenu u vodi, bit će bljutava i ljigava i  nimalo vam se neće svidjeti, što je umalo bio moj slučaj. Bila bi to šteta!

Ali, onda sam joj dala drugu šansu i nisam zažalila, pogotovo kad sam malo bolje proučila što sve chia čini za nas i naše tijelo. Sjemenke chie fantastične su iz niza razloga,  a jedan od njih je što poboljšavaju apsorpciju hranjivih tvari u crijevima te vam daju osjećaj sitosti, ujedno vam regulirajući probavu. Dakle, ukusne su, popunit će vas, a od njih se nećete udebljati! Ne mogu zamisliti bolji obrok za početak ili kraj dana, pogotovo kad ih obogatite dodacima poput voća ili kakaa. Princip je jednostavan, ostalo su nijanse! Evo na primjer dvije verzije koje sam radila prošli tjedan: lijeva je s voćem i mlijekom od konplje, a desna je čokoladni chia puding s mlijekom od badema.

Moje oduševljenje sjemenkama chie polazi od toga da je to prava superhrana: sjemenke chie pune su kalcija, proteina, vlakana, esencijalnih masnih kiselina, fosfora, magnezija, kalija, vitamina B, željeza, cinka i bakra. Chia ima 6 puta više kalcija, 11 puta više fosfora i 4,6 puta više kalija nego 100 grama špinata, dok je gotovo dvostruko superiorna (1,8) postotku željeza u leći. Ima 2,4 puta više željeza negoli u svinjskoj jetri, ako vam je to uopće referenca ;-) Te male, neugledna sjemenke su zapravo prepune dobrobiti! Važno je da prije konzumacije sjemenke prvo prelijete tekućinom i lagano ih promiješate. Potom je ostavite na miru, ali svakih dvadesetak minuta opet iznova promiješate. I tako dvaput. Nije teško, zar ne?

l

Idemo dalje, chia je osim toga odlična za regeneraciju mišića kod sportaša, ima nizak glikemijski indeks, hidrira tijelo- sjemenke chie čuvene su po tome što na sebe vežu vodu tako da se u desetak minuta njihov volumen udvostruči, a nastavit će rasti i u vašem hladnjaku! Tijekom tog procesa, sjemenke chije će se želatinizirati i nabubriti i postati nalik pudingu od tapioke. Cool, zar ne?


Dakle, što vam je činiti s chiom, tom čudesnom sjemenkom koja u vodi ili bilo kojoj tekućini (ideje: sok, mlijeko od koštunjičavog voća, posebno mlijeko od konopljinih sjemenki koje je prepuno aminokiselina i proteina, ma može čak i zgnječena banana) raste do neslućenih proporcija? Uzmete par žlica chije-ovisno što ćete joj dodati, trebat će vam otprilike 2-4 žlice po osobi i prelijete je s duplom količinom vode ili tekućine po odabiru. Promiješate. Malo je zasladite vašim omiljenim sladilom, a to može biti javorov sirup, stevija, med ili što god koristite te potom dodajte-ako želite- začine poput cimeta, kokosovog brašna, sirovog kakaa i, svakako, vaniliju. Opet promiješajte i ostavite barem pola sata-sat da se zgusne.


To je osnovni recept za puding od chije, ali vi ga možete varirati dodajući mu naprimjer zgnječenu bananu, bobičasto voće, sjeckano voće-uvijek je najbolje sezonsko, koje vam je pri ruci. Samo nemojte pretjerati pa unutra dodati previše različitih stvari odjednom. Počnite s manje, provjerite sviđa li vam se okus pa uvijek naknadno možete dodati još ;-) Potom vaš puding ili slasno pojedite ili ga stavite u hladnjak, gdje ga možete držati čak dva dana.


Dakle, evo napokon i recepta:

ČOKO CHIA PUDING

2 žlice sjemenki chije
1/2 šalice mlijeka od orašastih plodova (naprimjer badem) ili mlijeka od sjemenki (naprimjer suncokret ili konoplja)
2 žlice agavinog sirupa ili stevije ili sladila koje inače koristite
1 žlica sirovog kakaa u prahu
1 žlica rogača u prahu
1/2 žličice ekstrakta vanilije ili na vrh noža vanilije u prahu
2-3 suhe smokve, sjeckane
Pomiješajte chiju, mlijeko, agavu, kakao i vaniliju u zdjelici te ostavite da miruje 20 minuta. Ponovno promiješajte pa pustite još 20 minuta. Tada u smjesu umiješajte sjeckane suhe smokve. Nakon toga ili navalite na čoko-chija puding ili ga pospremite u hladnjak gdje će se smjesa nastaviti zgušnjavati još 4 do 6 sati. Također, puding možete staviti u zamrzivač na koji sat pa će se pretvoriti gotovo u sladoled.


Eto, preporučam da odmah nabavite sjemenke chije i počnete eksperimentirati s njom. Možda će vam njen okus u prvu ruku biti čudan, no kad vam se svidi, samo nebo bit će granica vašoj maštovitosti. Javite kako vam je uspio prvi pokus i jeste li već smislili neku svoju verziju! Čekam vas.

srijeda, 7. ožujka 2012.

Dehidrator: nužan ili ne?

Često me pitaju kako je moguće ostati raw, zar  ti ne dojadi pasti zeleniš po cijele dane. Uvijek se slatko nasmijem na tu primjerdbu i sjetim se da sam i ja bila puna predrasuda kada sam prvi put čula za sirovu hranu. Mislila sam da su ljudi koji jedu samo sirovo u najmanju ruku malo čudni i da po cijele dane žvaču salatu i zeleniš te ispijaju zelene smoothije. E, kako li sam bila u krivu! Par godina kasnije, nakon nekoliko mjeseci na sirovoj prehrani, zaključila sam da je vrijeme da nabavim svoj prvi dehidrator, to jest stroj koji dehidrira ili izvlači vlagu iz hrane, no točnije bi bilo reći da namirnicama još više ističe njihove prirodne okuse. Evo, upravo sam u svoj dehidrator, moj najmiliji Excalibur, maloprije stavila sušiti sirovi kruh. Baza je, vjerovali ili ne, luk oliti kapula, u velikim količinama, kojem se-ugrubo rečeno, dodaju suncokretove i lanene sjemenke.


Ako se pitate što će mi, kruh mi treba da napravim sendviče, sirove dakako jer preko vikenda idemo na put pa da nam se nađe tijekom vožnje. Inače rijetko koristim dehidrator za pripremu sendviča ili krekera budući da ih ni prije nisam puno jela. Ipak, moram reći da sam s nabavkom dehidratora otkrila čitav novi svijet sirovih jela i okusa. Ne kažem da vam je dehidrator nužan u početku, no svakako će obogatiti vašu prehranu. Ako ste se, pak, ozbiljno odlučili za sirovojelstvo, mislim da bi vam dehidrator u najmanju ruku jako dobro došao. Krenimo od početka, ja jednom tjednom sušim svoje orašaste plodove u dehidratoru. Prvo ih preko noči namočim u vodi s malo soli tako da im probudim enzime i  oživim ih (budimo realni, tko zna koliko dugo čuče u skladištu i po kojim uvjetima) pa ih ocijedim i stavim sušiti u dehidrator, ponekad i puna 24 sata. Orasi, bademi ili lješnjaci nakon tretmana u dehidratoru postanu hrskavi, svježi, ma milina ih je grickati! Moram reći da im je i okus ponešto drukčiji, puniji. Ne fantaziram, tko je probao, zna. To savjetujem i skepticima i nevjernim Tomama. Prvo probajte "oživljene arašide" pa tek onda sudite.


No, dehidrator mi služi i za pripremu ozbiljnijih jela. Neki dan sam u Excaliburu radila popečke ili burgere od gljiva. Ispali su odlično. Vrlo lako ih mogu zamisliti na listovima salate ili kelja, prekrivene ploškama rajčica ili možda s nekim preljevom od rajčica ili tahinija, no meni su se sjajno slagali s guacamoleom. Guacamole je klasik meksičke kuhinje: ljuti, spicy prilog od avokada i čilija, ali je zapravo odlično što taj klasik ne treba mijenjati jer je u potpunosti raw.   


A tek sirovi čips od kelja, koji je postao ogroman hit na mojim radionicama, kao i kod curki s kojima idem kod Vjerne na Hot yogu.  Obični, s ružmarinom i tahinijem ili malo ljući, s cayene paprikom-cure se uglavnom se ne mogu odlučiti koji im se više sviđa pa hoće oba. Bez dehidratora čips od kelja je gotovo pa nemoguća misija. Mislim, nije da se ne može napraviti u pećnici, ali nemoguće je postići tu hrskavost. No, moram priznati da moj Excalibur, čije ime zvuči kao da se radi o vitezu okruglog stola ipak ima jednju manu: malo je bučan pa ga držim na tavanu. Neke stvari treba sušiti preko noći pa da mi ne dosađuje  svojim brundanjem ;-) Inače je lijep, čak je i elegantan, ne zauzima puno prostora, a stavila sam ga i na tron, kako mu i dolikuje.


OK, to na slici nije tron nego stolica jer mi je tako lakše stavljati stvari u dehidrator, nego da stoji na podu. Dakle, osim orašastih plodova, čipsa i kruha, u dehidratoru volim sušiti jabuke i kruške. E pa dehidrirane kruške su otkriće, poput najfinijih su žele bombona, mljac! Fine su i sušene banane, a jedva čekam ljeto da isprobam sušiti marelice, šljive, smokve, ma čak i rajčice. Pa onda quiche od povrća ili nešto što li ga dođe poput pommes fritesa od tikvica, za koje treba malo više vremena, ali vrijedi truda. Senzacionalno! Odličan prilog bilo kojem sirovom jelu. U dehidratoru se često nađu i ove slasne hrpice, a to su čoko-kokos makroni iliti po naški puslice od čokolade i kokosa koji su, vjerujte mi na riječ, čak i bolje od originala. Toliko su ukusne da ću si ovih dana dati truda i smisliti verziju samo s kokosom. Kokos puslice, yummy!


Ma dehidrator je sjajna stvar! E, sad će se naći oni koji će reći ma koliko to onda ranije trebaš početi spremati hranu kad se suši po 24 sata. Neću lagati, neke stvari se stvarno jako dugo suše u Excaliburu, no što se to mene tiče: jednom kad ih ubacite u mašinu i namjestite tajmer, uopće se više ne trebate brinuti, barem ste sigurni da ništa neće zagorjeti ;-) Eventualno ponekad odem provjeriti ili preokrenuti to što se unutra suši i to je cijeli napor. A kad je gotovo, gotov je. Dakle, napor je minimalan, a čišćenje još manje. Zapravo, za pripremu sirovojelskog ručka vam treba manje vremena nego za klasični ručak, pitanje je samo dobre organizacije vremena. A meni je pritom dehidrator od svake pomoći i stoga što se mene tiče, toplo vam ga prporučujem ako ste ozbiljno ušli u sirovu priču.


petak, 2. ožujka 2012.

Para, para, paradise,..........Raj na zemlji


Proživjela sam čaroliju! Šesnaest punih dana na, za mene, gotovo posve novom kontinentu, u Africi, točnije u Namibiji. jer, Maroko, Egipat i Tunis nemaju blage veze s onom pravom, crnom Afrikom. Svijet kakav mi u Evropi ne poznajemo! Potpuni mir, suživot s prirodom i često divljim životinjama koje, ako vi ne dirate njih, niti one ni diraju vas. A iznad svega, sigurnost-to mi je bio jedan od faktora kada sam birala našu prvu afričku destinaciju: nisam se htjela naguravati s gomilom drugih turista i htjela sam-budući da veliki dio godine vodim strance po Evropi-biti u malom, odabranom društvu, ali slobodna i nesputana u istraživanju lokalnih ljepota. Dragi i ja iznajmili smo auto i krenuli obilaziti nacionalne parkove,......odličan izbor jer smo mogli stati gdje smo htjeli i slikati, fotkati k'o ludi!

Nasreću, poslušali smo mudri savjet i iznajmili terenac. Većina cesta kojima smo vozili je šljunčana, autoputom (ako se tako može zvati, no nije toliko loš, samo morate paziti na rupe, ha, ha) smo vozili samo jedan dan, počinjala je sezona kiša pa bi nam neki dijelovi divljine ipak ostali nedostupni s normalnim vozilom. A i kada su divlje životinje u blizini, ipak se osjećaš nekako zaštićeniji u robusnijem autu, zar ne? Motiva za fotografiranje bilo je napretek. Bilo kuda, životinje svuda! Evo mojih favorita, preslatke su, a u Namibiji sam saznala da su žirafe jedina životinja koja ne ispušta ni glasa.

Afrikanci obožavaju meso. Bilo piletinu, janjetinu, T bone steak ili brojne ribe kojih ima u izobilju u Atlantskom oceanu i moram reći da su jako maštoviti u pripremi hrane. No također su poznati po svojoj divljači. Ipak, moram ih pohvaliti da su vrlo fleksibilni tako da se i za raw foodie-je lako nađe nešto: razne salate, kao i maštovito pripremljeno povrće, pogotovo bundeva i slatki krumpir na sto načina, doduše rijetko u sirovom obliku, ali kada čovjek putuje, mora biti spreman na kompromise. Bila sam najsretnija kad sam ugledala ovu šarenu tetu koja je prodavala sočni i mirisni mango. Mljac!


Životinje su priča za sebe. U nacionalnom parku Etosha morate potpisati dokument da nećete izlaziti iz auta jer vam je inače život u opasnosti. Doduše, to su pravilo uveli zbog naivaca koji su odlučili leći u vreću i spavati pod vedrim nebom, no onda ih je tijekom noći posjetio lav i smazao i njih i vreću. U drugim nacionalnim parkovima u kojima smo bili, Namib Naukluft parku i Damaralandu je OK šetati sam, čak smo spavali u jednom lodgeu koji je imao kupaonicu na otvorenom tj pod vedrim nebom-uz malecnu ceradu koja je štitila od sunca. Što je u prijevodu značilo da smo po noći na WC išli opskrbljeni svjetiljkom, za svaki slučaj! Prve večeri nas je bilo malo trta, no druge smo već uživali. Sjediš na školjci a iznad tebe nebo prpuno blistavih zvijezda koje se fantastično jasno vide jer nigdje nema smoga!


Oryx ili neka vrsta antilope je nacionalni simol Namibije. Stvarno su prekrasni i imali smo sreće jer smo ih vidjeli zbilja puno, a nisu ni bili strašljivi. Ovi su nam, čini mi se, čak i pozirali. Manekeni!

Ma teško je svu tu ljepotu sažeti u riječi, ali ta afrička svitanja i zalasci sunca, to doista nisam nigdje drugdje doživjela. U Angkor Watu ili Indiji smo se morali naguravati s hordama turista da bismo gledali zalazak sunca, no u Namibiji smo ga imali samo za sebe jer je srećom ova destinacija još uvijek prilično "neprovaljena". I neka tako ostane što dulje.


Do Afrike sam bila zaljubljena u Aziju, no sada znam da je Afrika neusporediva s bilo čim. Azija je super za shopping, masaže i finu začinjenu hranu, no prepuna je ljudi i turista, komercijalna je i puna smoga. Afrika je još uvijek uvelike divlja i nepatvorena, ljudi su iskreni, poenkad možda malo grubi, ali barem nisu licemjerni i vesele se malim stvarima. Ovaj klinac je bio presretan kad smo mu dali par komada voća, mislim da ga ni game boy ne bi toliko oduševio. Zbilja nam je bilo prekrasno i mislim da ćemo uskoro opet početi planirati povratak u Afriku. 


srijeda, 15. veljače 2012.

Članak u Naturali

Dragi moji,

Evo prilažem link o članku koji je izašao o meni i mojim radionicama na jako zanimljivoj stranici Naturala, dolje je link i mali uvod,.....Pogledajte, ima i par recepata, već sam dobila pohvale za iste-neki su pojedeni im su napravljeni! ;-)

Alex u zemlji zelenih čarobnica

Profesorica i novinarka s bogatom karijerom, a danas uspješna “Tour direktorica” koja dane provodi putujući Europom i svijetom, odlučila je otkriti svoj izvor svježine i snage...


 Alex u zemlji zelenih čarobnica

utorak, 14. veljače 2012.

Sretno vam Valentinovo!


Sretan vam dan zaljubljenih! Uopće ne želim slušati gunđanja onih koji tvrde da je slavljenje Dana zaljubljenih samo još jedan način da nam se izbije koja kuna iz džepa. Možda i jest, ali ne morate nasjesti na taj štos. Ima stotinu drugih načina, sitnih malih pažnji kojima nekome možete pokazati koliko vam je stalo. Naprimjer s čokoladom? Čokolada nas doista dovodi do osjećaja euforije. Nažalost, većina kupovne čokolade je pržena, procesuirana, zaslađena šećerom te obogaćena kemikalijama-stoga joj je hranjiva vrijednost svedena na minimum. Rafinirani šećer je tako loš za naš organizam da je zaradio nadimak “bijela smrt”: narušava nam imuno sustav, izvlači minerale iz kostiju te izaziva dehidraciju. O preranom starenju, gomilanju kilograma i visokom tlaku da ne govorimo. No, rafinirani šećer koji se nalazi u čokoladama i klasičnim slasticama stvara opasnu ovisnost i koliko god mislimo da ćemo odoljeti komadu kolača ili čokolade, to je-zbog svih tih kemijskih procesa- gotovo nemoguće. Kažu da je tamna čokolada, onako koncentrirana, puna okusa bolja za nas! A sirova je još bolja! Iznenadite svog najdražeg ili najdražu čokoladnim srcem. Uopće ga nije teško napraviti!

Čokoladno srce za vašeg Valentina ili Valentinu

1 šalica oraha
1/2 šalice indijskih oraščića
5 žličica sirovog kakaa
1/2 šalice grožđica
1 žličica sirupa od agave
malkice ekstrakta vanilije
minijaturni prstohvatić Himalajske soli
1/2 šalice malina, mogu biti smrznute-samo ih onda malo odmrznite prije upotrebe
svježe maline (ako izlazite s arapskim šejkom, dopremit će vam svježe maline privatnim avionom, inače, mogu se naći u samoposluzi-skupe su ali Valentinovo je jednom godišnje, zar ne?)

U multipraktik ubacite orahe i indijske orašćiće te ih sameljite. Kada je smjesa već lagano ljepljiva od masnoće orašćića dodajte kakao, grožđice, agavu, vaniliju i sol te nastavite mljeti dok se smjesa ne počne pretvarati u kuglu. Tada unutra ubacite maline i još malo meljite. Kad vam se na opip učini da se smjesa drži zajedno (ako to nije slučaj, dodavajte žličicu po žličicu vode), prebacite je na peki papir u malo debljem sloju i stavite u zamrzivač na barem na pola sata.


Kad se smjesa stisnula, uzmite kalup u obliku srca ako ga imate, utisinite ga u smjesu te izrežite oblik, naravno, srca. Stavite na tanjur i spremite u hladnjak da se ohladi i stisne. Prije posluživanja ukrasite malinom. Sigurna sam da ćete oduševiti svojeg ljubljenog ili ljubljenu! Dali ste si truda (dobro, ne previše, ali oni to ne moraju znati) i efekt ne smije izostati.

A sad slijedi poučni dio. Zašto je sirova čokolada dobra za vas i vaše zdravlje, a ova iz normalnog dućana nije? Zato jer ne sadrži rafinirani šećer, ni umjetna sladila. Koristim samo steviju ili sirup od agave koji ima niski glikemijski indeks i vrlo malo utječe na tijelo, a jedan i pol puta je slađa od šećera. Ne trebam jeftine sastojke i punila poput bijelog brašna, mliječnih proizvoda i rafiniranog šećera, umjesto toga koristim kakao maslac i kakao ulje koje se smatra najzdravijim uljem na planeti. Svi sastojci su vegan friendly. Kako se služim sirovim kakaom u čokoladi ostaju svi vrijedni sastojci koji se prženjem gube, a to su nevjerojatne količine magnezija, kroma i željeza (ako niste znali, mlijeko iz mliječne čokolade poništava sva ta dobra anti-oksidans svojstva industrijski prerađene čokolade).

Sad znate znanstveni dio pa se bacite na pripremanje vašeg zdravog čoko srčeka. Ako vidite da ste polučili uspjeh, možda se odvažite krenuti dalje i pokušate napraviti svoje vlastite praline. Naprimjer ove! Posao je pimplav i zahtjeva trud, no kad vidite oduševljeno lice onog koji zagrize u tvrdu čokoladnu opnu iz koje prsne sočno punjenje od maline,...vrijedi svakog trenutka. Ne ide li put do srca zapravo preko želuca?   


Okej, ova pralina je nadgradnja, ali vrlo lako možete napraviti i svoje sirove praline, bez ikakvog punjenja. Onda ih možete "parfimirati" čilijem, cimetom, đumbirom, narančinom koricom, ma čime god vam srce želi! Ma čekajte malo, pa ovo je tema za novu radionicu. Zar ne?



U to ime, za prvu ruku mogu poslužiti i obične (sirove) kuglice od suhog voća, uvaljane u kakao u prahu. Za nadgradnju ima uvijek vremena! U slast, poklonite slatko veselje onom koga volite i širite sreću i dobre vibracije. Sretno vam Valentinovo! 


A ja vas sve pozdravljam uz naj, naj želje iz Namibije gdje mi čokolada uopće nije potrebna za nezaboravno Valentinovo. Zadovoljit ću se tanjurićem lokalnog vrlo slatkog grožđa!